Kamena Gora

objavljen u: Prirodopisi | 4

 

Iza sedam brda, iza sedam planina, nadomak (nedavno) povučene granice između Srbije i Crne gore nalazi se Kamena Gora. Ušuškana, usnula, gostoprimljiva. Tu se nalazi još jedna granica. To je mesto gde se završava domašaj opoganjenih pipaka civilizacije i počinje nestvarno dejstvovanje prirode. Kamena Gora vekovima gordo stoji prihvatajuću svoju ulogu izviđača, raskrsnice nekadašnjih karavanskih puteva i izvora života stoletnih gorštaka. Ova bajkovita lepotica posesivno čuva brojne priče i legende istovremeno darivajući meštane neverovatnim blagodetima.

 

Koordinate: 43.277204, 19.549323
Rastojanje od BG:300km
Težina akcije:2 – LAGANEZZE
Način realizacije:SOLO ILI PLANINARSKO DRUŠTVO
Oprema:RANAC, PATIKE, ŠORC, TRENERKA

 

 

Atar verovatno najlepšeg sela u Srbiji nalazi se na oko 25 kilometara od Prijepolja. Kada stignete do „grada na Limu“ skrenite prema Pljevljima i Durmitoru. Posle nekih 12 kilometara naići ćete na tablu za Kamenu Goru. Skrenite levo i prelazite na lokalni put. Malo je uži, ali je asfaltiran i bez značajnih rupa. Nakon 10-tak kilometara stižete u centar sela i prateći određena skretanja birate i zaseok u koji ćete se uputiti. Nažalost, pošto sam bio samo za vikend, nisam se upoznao sa svim zaseocima. Očaran neverovatnom lepotom ovog kraja, sa sigurnošću znam da ću se vratiti i da će se naša priča nastaviti.

 

 

Od lokalne i jedine kafane „držali smo desno“ i krenuli makadamom ka zaseoku Brdo. Prva stvar koju primećujete kad stignete je vazduh i višak kiseonika koji prosto oživi i pokrene pluća. Nije ni čudo što je još u Kraljevini Jugoslaviji proglašena za vazdušnu banju. Kao da je ruža vetrova prelazeći meridijane samo najbolje sačuvala za Kamenu Goru.

 

 

Zaseok čini pet, šest drevnih kuća i kamp koji je još u izgradnji. Kamp „miriše“ na ozbiljan potencijal i jedva čekam da zablista u punom sjaju. Spavaonice- bungalovi već postoje, ali se vredno radi na dnevnom boravku, ognjištu i kuhinji koji trebaju da budu centar zbivanja ove idile i da zaokruže ponudu. Nadomak kampa su rustične seoske građevine koje pružaju satisfakciju svima koji tragaju za ostacima davnih vremena.

 

 

Smestili smo se u kuću iz 1920. godine, a ta nesvakidašnja autentičnost daje mestu dodatni šmek. Naravno da smo bili dočekani uz toplu dobrodošlicu, osmeh, kafu, šljivovicu i domaći čaj od lokalnih lekovitih biljaka kojih ima preko 200 u bližoj i široj okolini. Sve meštane koje smo upoznali odlikuju čvrsta rešenost za opstankom, „veliko srce“ i izuzetno raspoloženje za priču.

 

 

Odmah će vam biti jasno da ste se obreli na nestvarnom mestu. Činjenica da ste na preko 1400 metara nadmorske visine sa pogledom na pola Srbije i Crne Gore i reski planinski vazduh stvaraju euforiju, ali i odličnu podlogu za upijanje lokalnih priča, legendi i misterija. Prema predanjima, ljudi sa ovog područja su bistri i umešni, ali među njima nije bilo lekara. Priča kaže da se ovde umiralo samo od starosti. Tako je ovo postojbina brojnih stogodišnjaka. Nekima se i ne zna godina rođenja. To se nekada vezivalo za „ljute“ zime ili bitnije bitke.

 

 

Ipak, najstariji meštanin nije čovek, već jedno izuzetno drvo. Kao metafora dugom životu i srpskom prkosu na sve spoljne uticaje, ovim prostorima suvereno dominira pet vekova stari bor. Naježim se kad samo pomislim šta je prošlo u međuvremenu. Barok i renesansa, parna mašina i Hirošima, sveže Kolumbovo otkriće Amerike… Moćni bor je i dalje tu, hladnokrvno odolevajući udarima gromova, šibanju vetrova, ljudskim ludostima u brojnim ratovima. Samo da neko od novopečenih kvazi inženjera ne smisli da baš tu treba da prođe autoput.

 

 

I zaista je nešto posebno – 18 metara visoko, 13 metara obim krošnje, pet metara obim stabla. Brojke jesu impresivne, ali poseban utisak ostavlja energija koju emituje i osećaj kada iz njegove neposredne blizine posmatrate okolne planinske vrhove. Još jedan dokaz o nesvakidašnjosti ovog prelepog bora je smreka koja je nikla iz njegove grane. Kako jedno drvo raste iz drugog verovatno ne bi mogli da objasne ni pristalice Darvinove evolucije, ni božijeg nastanka.

 

 

Kako dugo nije bilo crkve, meštani su ga vekovima koristili za verske obrede, te je i dobio naziv Svetibor. Verovatno su prilikom raznoraznih okupljanja i nastale brojne priče i legende koje su se duboko urezale u DNK gorštaka. Tako da i današnje generacije dobiju vatrenu iskru u očima kada pričaju o tome kako se ništa od bora ne uzima, a posebno je zabranjeno paliti granje i šišarke inače će vas stići nebeski gnev. Jedno predanje je posebno zanimljivo.

Pre mnogo, mnogo zima kamengorci su, svi do jednog, napustili svoja ognjišta, a razloge za takav drastičan potez su napisali na svitku i ubacili ga u pukotinu Svetibora. Neki čak kažu da su na njemu zapisi vezani za selidbe plemena, poreklo i slične informacije koje su od vitalnog značaja za srpski rod. Kao pravi zaštitnik, bor je optočio svitak smolom i sakrio ga u svoju utrobu.

Posetioci Kamene Gore su mahom sportisti, avanturisti, ali i oni kojima je potrebna pauza od ubrzanog urbanog života. Ponuda sportova i aktivnosti je tolika da bi se opušteno mogla organizovati outdoor olimpijada- brdski biciklizam, sportsko penjanje, lov i ribolov, paraglajding, planinarenje, rafting. Nije ni čudo što u srcima svih ljubitelja prirode i adrenalina Kamena Gora zauzima posebno mesto.

 

 

A kako i ne bi, kad je ovde priroda bila izuzetno kreativna i darovita. Listopadne i četinarske šume, proplanci, livade, prelepi vidikovci, preko 100 izvora pitke vode, brojne jame i pećine…

Okolina Kamene Gore može se podičiti sa oko 80 kilometara planinarskih staza predviđenih za digitalnu detoksikaciju. Neke vode na Crni vrh i Katunište, neke na Jabuku, neke do Kurtove jame ili brojnih obližnjih potoka…

 

 

Treba znati da nisu sve obeležene, tj. markirane ili bar ne celom dužinom. Neke nisu obeležene do kraja, a negde su sečom drveća i markacije otišle u ogrev, tako da je najbolje da se raspitate ukoliko planirate duže ture. Za lokalno „švrljanje“ i istraživanje ne brinite, sigurno se nećete izgubiti. Samo može da se desi da pronađete sebe.

 

 

Mi smo se odlučili da digitalnu detoksikaciju sprovedemo kroz planinarenje i „šumarenje“ u pravcu Jabuke. Susreli smo se sa skoro netaknutom prirodom, opkoljeni četinarskom šumom i neverovatnim pečurkama. Nigde do sada nisam video takvu „lepezu“ i najezdu gljiva.

 

 

 

Nismo stigli do Jabuke zbog gore navedenih problema sa markacijama, ali to ni malo nije pokvarilo užitak.

 

 

Naprotiv, to nam je omogućilo dodatno vreme za istraživanje svakog kutka ove čarobne šume. Boravak u gustoj šumi je retkost koja deluje isceljujuće, pa nije ni čudo što nas je pratilo i odlično raspoloženje.

 

 

Potpuno smo se prepustili idili i uživali u vidikovcima koji pružaju zen dok se pogled odbija o Durmitor, Jadovnik, Zlatar i Zlatibor.

 

 

Fizički umorni i duševno pročišćeni vratili smo se u zaseok i sa nestrpljenjem čekali unapred dogovorenu klopu u seoskom domaćinstvu. To je tek priča za sebe.  Za 300 do 500 dinara po obroku možete da se topite u vrhunskoj domaćoj klopi. Nema izvoljevanja, ali zar treba nešto više od domaćeg sira, jaja, uštipaka, paradajza, čorbe, pileta, heljdopite… Posebna poslastica je kiselo mleko koje sedam jezika govori.

Ukoliko želite da otkrijete nesvakidašnje lepote ovog kraja pratite najave akcija planinarskih društava. Mnogima je Kamena Gora u redovnom kalendaru, a sa sigurnošću znam da je organizuju Pobeda, Železničar, KAUP. Ili jednostavno okupite porodicu i/ili drugare i počastite sebe vikendom koji se dugo pamti.

 

 

 

 

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

4 Responses

  1. Drvo staro 500 godina čuva vekovnu tajnu seoba Srba – i nalazi se 300 km od Beograda! (FOTO) – Bitneinfo

    […] U pitanju je bor. Ali to je sve, samo ne običan bor. To je drvo koje već pola milenijuma gordo stoji i odoleva spoljnim uticajima. Svetibor. Na samu pomisao šta je sve prošlo u međuvremenu koža se naježi: Barok i renesansa, parna mašina i Hirošima, sveže Kolumbovo otkriće Amerike… Moćni bor je i dalje tu, hladnokrvno odolevajući udarima gromova, šibanju vetrova, ljudskim ludostima u brojnim ratovima, piše na sajtu zapaliizgrada.rs. […]

  2. Marina Majska

    Sjajno. Kao što je Nenad napisao, fotografije jesu posebna priča. Za mene to je to moja podpriča – čitam tvoj tekst a u glavi pravim neku svoju paralelnu… čitam ono što ti rekao nisi, ili onako kako ja doživljavam… Zato je verovatno i njemu posebna čitava priča od fotografija složena.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.