Kanjon Panjice

objavljen u: Prirodopisi | 4

 

Za razliku od Tribuće i raftinga Tarom, koji su bili vodiči za prave avanture i hranili apetite adrenalinskih zavisnika, kanjon Panjice je lagana priča. Reč je o predivnom lokalitetu pristupačnom svim vrstama uživaoca prirode. Nije bitno je da li ste u kanjon Panjice krenuli sa društvom ili porodicom, da li ste mladi ili stari kao ni da li ste u nekoj specijalnoj kondiciji. Dovoljno je da samo želite da zapalite iz (z)grada i upoznate blaga Srbije.
Kanjon Panjice je izrazito specifična lokacija u odnosu na druge. Najčešće je za dostizanje najlepših prirodnih dragulja potrebno višesatno pešačenje i/ili snalaženje po prilično nezgodnom i neobeleženom terenu. Ovaj kanjon to nudi na izvol’te. U ovu avanturu se možete i sami upustiti, a možete se priključiti nekom planinarskom društvu.

 

Koordinate:43.661480, 20.061127
Rastojanje od BG:190km
Težina akcije:2 – LAGANEZZE
Način realizacije:SOLO ILI PLANINARSKO DRUŠTVO
Oprema:RANAC, PATIKE, ŠORC, KUPAĆI

 

Znam da akciju organizuju KAUP i Planinari avanturisti i mislim da je cena oko 1500 dinara.

Puteva do ove predivne prirodne atrakcije koja je ponos Ariljskog okruga ima više. Ja sam koristio rutu Beograd- Valjevo- Požega- Arilje. Dalje nastavljate magistralnim putem, nekih 15 kilometara, kroz klisuru reke Moravice prema Ivanjici. Neposredno posle skretanja za manastir Klisura skreće se desno prema selu Dobrače. Nakon tri, četiri kilometra, na prvoj raskrsnici, skrenite desno preko žutog mostića i vrlo brzo ćete ugledati česmu i spomen ploču pored koje možete da parkirate i krenete u istraživanje.

 

Žuti mostić

Spomen ploča

 

Nemojte da se plašite za snalaženje. Pored mojih instrukcija, imaćete i pomoć znakova na putu, jer je iznenađujuće lepo obeleženo. A i uvek možete pitati nekog od vrlo ljubaznih i predusretljivih meštana.

 

 

Krenite u pravcu u kojem vas usmerava tabla za Vodenu pećinu. Put vodi uzbrdo pored padina, šumaraka, malinjaka i sličnih pikanterija koje su deo prepoznatljivog šarma Zapadne Srbije. Ukoliko se odlučite za ovaj izlet u julu, što je i moja preporuka, zateći ćete obilje preukusnih malina i kupina. Budite skromni u konzumaciji, nemojte da berete količine potrebne za pravljenje džema. U prirodi treba biti umeren i uzimati samo onoliko koliko je potrebno u datom trenutku; treba misliti i na druge, ponašati se tako da se ne naruši prirodna ravnoteža. Odnosno, ponašati se potpuno suprotno od onoga što svakodnevno srećete u gradu.

Vrlo brzo se stiže do zaseoka. Tih par kuća se ugnjezdilo na obroncima neposredno pred ulazak u kanjon.

 

 

U jednoj od njih, tačnije poslednjom u nizu, možete kupiti osveženje po izlasku iz kanjona. Porodica Boška Gačevića, koja tu živi godinama, organizuje dočeke planinara. U hladu seoskog domaćinstva moći ćete da uživate u nesvakidašnjem soku od maline, rakiji od šljive požegače, ali i hladnom pivu i kafici. Nastavljate pravo i nailazite na Y raskrsnicu kolskih puteva, jedinu neobeleženu. Tu skrećete levo i posle par minuta stižete do reke i „vrata“ kanjona Panjice..

 

 

Na prvu loptu se primećuje je da priroda bila veoma blagonaklona prema ovim krajevima, vegetacija vas prosto opkoljava. Dao bi se snimiti film „50 nijanse zelene“. Listopadna šuma, paprati, žbunovi, koprive, kupine i još štošta, ali i endemska vrsta campanula secundiflora koju je, već pretpostavljate, otkrio Josif Pančić.

 

Lako je njemu bilo da ih otkrije kad ih je ranije bilo mnogo više. Danas je ostalo, kažu, stotinak komada.
Prolazak kanjonom ne zahteva nikakva specijalna znanja, sposobnosti ni spremnosti. Predlažem ga kao varijantu za one koji žele da se rashlade od gradske vreve i letnje vreline, a opet hoće da to bude sadržajno. Ne postoji šansa da se izgubite čak i ako „pustite mozak na ispašu“. Dovoljno je da pratite utabanu šumsku stazu. U kanjonu žive šarke, ali po vrelom julskom danu minimalna je šansa da ih sretnete. Uglavnom se viđaju u maju kada se pare. Ipak, gledajte gde gazite.

 

Staza uglavnom krivuda pored rečice, ali na četiri mesta ćete morati da je pređete. Nekada su tu bili drveni mostići koje su nastradali u bujicama pre par godina. Ne brinite, lagano sa kamena na kamen i neće biti problema. U krajnjoj varijanti, izujte se i pregazite plitak potok.

 

 

Posle par kilometara se stiže do vodopada koji ostavlja bez daha i ima fenomenalnu moć psihičkog izmeštanja. Neke je prizor podsetio na filmove snimane u tropskim krajevima, a ja sam, pak, oživeo slike iz svih knjiga epske fantastike koje sam pročitao. Koja god da će biti vaša asocijacija, svakako je vredan divljenja ovaj 10 metara visok vodopad, koji se preliva preko mahovinom obrasle bigrene okapine.

 

 

 

 

Celim lokalitetom dominira ogromno drvo, čije razuđeno korenje pravi neobični poligon koji voda lukavo koristi i prosto pršti na sve strane.

 

 

Ako zavirite malo sa strane pronaći ćete dodatne pećine, pukotine, vodopade i moći ćete da uživate u nestvarnoj igri svetlosti, boja i vode.

 

 

 


Kada nastavite stazom, vrlo brzo izlazite na proplanak okružen zelenim vrhovima u čijem središtu Panjica poskakuje preko bronzanih i braon kaskada.

 

 

 

Odatle, na par minuta hoda uzvodno stiže se do atraktivnog i misterioznog izvorišta u Vodenoj pećini koja je prohodna nekih stotinak metara. Za sada se pretpostavlja da je vodena masa koja izlazi iz pećine, ponornica nastala od više izvora. Neki od hrabrijih ronilaca i zaljubljenika prirode koji su pećinu istraživali tvrde da se duboko u pećini nalazi jezero, a vrlo moguće i nekoliko. Za nas nestručne, neobučene i neopremljene za takvu avanturu, ostaje da uživamo samo u dostupnim lepotama.

 

 

 

Pećina je puna otvora i kao kroz prozore sunčeva svetlost prolazi pružajući neverovatne odsjaje i odbleske koji će u zavisnosti od doba dana i godine davati najrazličitije varijetete senki, oblika i boja. Kada napunite dušu i fotoaparat, povratak je istim putem.

 

 

 

 

Akcijašenje kanjonom Panjice do Vodene pećine je dugo oko 12 kilometara i zahteva oko tri, četiri sata sve sa pauzama, fotkanjem i uživanjem. To vam daje prostora za dodatni sadržaj. Za ljubitelje duhovnog i religijskog nasleđa jedna opcija u okolini su manastiri Klisura i crkva Svetog Ahilija, iz 13 i 12 veka, koji svojom arhitekturom pripadaju raškom stilu i svakako su interesantni za posetu.

 

Manastir Klisura

Crkva Svetog Ahilija, Arilje

 

Druga opcija je kupanje na jednoj od najčistijih reka Srbije, Velikom Rzavu. Zapadno od Arilja, tj. uzvodno, prostire se nekoliko uređenih plaža: Uski vir, Žuta stena, Bosa noga, Urjak… Kad kažem uređena, mislim na parking, sređen prilaz reci, kafe-snek bar, wc i sličan sadržaj neophodan za višesatni boravak, ali i dalje preovladava esencija prirodne note.

 

Travnate površine, okolni šumarci i predivno zelena reka puna podvodnog sveta obećavaju vrhunsko uživanje. Obzirom da je Rzav planinska, čista reka ne očekujte temperaturu vode za „banjanje“, ali siguran sam da po vrelom julskom danu nećete odoleti čarima ovih smaragdnih virova.

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

4 Responses

  1. Maja

    Posetili smo ovog vikenda kanjon i oduševili se! Fotografije ne mogu da dočaraju lepotu prirode. Mi smo krenuli u pešačenje od te “poslednje domaćinske kuće” i odatle tura ukupno ima nekih 5 km. Zaista nije naporno ići s decom, zanimljivo je jer se stalno prelazi rečica, a pošto je kraj avgusta mi smo onako u patikama gacali kroz vodu koja je hladna je samo u pećini (čini mi se da nije moguće proći stazu bez da se pokvase noge, tj. po kamenju reka može da se pređe samo u nekim delovima,). Vodopad izgleda potpuno čarobno, kao mesto iz Tolkinovih šuma. Ova tura je divna prilika da izađete sa decom iz stanova i naučite ih da uživaju u prirodi.
    Hvala Nenadu na lepom opisu i preporuci!

    • Nenad Nesic

      Draga Majo,
      Hvala vama što pratite i čitate, a posebno mi je drago da ste ispratili instrukcije i da vam se svidelo. Zaista je predivno, i za decu i odrasle, a malo kvašenja nikome ne škodi. 🙂 Svako dobro, veliki pozdrav!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.