Predov Krst

objavljen u: Prirodopisi | 7

Nije slučajno da je baš ovo tema prvog posta. Prvo, Tara je moj lični favorit kada su u pitanju srpske planine. Ona sa istom lakoćom puni baterije, kao što skida sve brige i terete. Tako je lako zavoleti je da ćete već posle prvog boravka usvojiti lokalnu krilaticu-osećam se tarski! Drugo, ovu akciju možete sami organizovati i to, tokom cele godine. Na kraju, ova lokacija pruža toliko mogućnosti da će broj provedenih dana, aktivnosti koje ćete raditi i stvari koje se mogu videti zavisiti isključivo od raspoloživog vremena i lične kreativnosti.

Pored Zaovinskog jezera, Mitrovca, Jagoštice, na Tari nemojte propustiti Predov Krst. Nalazi na oko 200km od Beograda. Ima više puteva do njega, a toplo preporučujem Beograd-Valjevo-Bajina Bašta, pored jezera Perućac, pa uzbrdo uz kanjon Dervente sve do 1075m n.v. gde se na

Koordinate:43.941988842037, 19.3093407154083
Rastojanje od BG:200km
Tezina akcije:2 – LAGANEZE
Način realizacije:SOLO
Oprema:RANAC, PATIKE, TRENERKA, ŠORC

 

 

proplanku, ušuškan u miris smole četinara nalazi istoimeni planinarski dom. Već do tada će oči upiti nesvakidašnje slike i boje, a o vazduhu koji će vam pluća upijati kao da prvi put dišu da i ne trošim reči. Predov Krst je pozicioniran na jednom od najzabačenijih delova Tare. Okružen je Perućačkim jezerom, Drinom, suvom granicom sa Bosnom i hektarima nepregledne šume. Baš ta zabitost i skoro netaknuta priroda omogućili su izvore pitke vode, veliki broj endemskih vrsta biljaka, sačuvani životinjski svet i činjenicu da je ovo poslednje carstvo mrkog medveda u našoj zemlji. Po poslednjoj informaciji ima ih 44.

 

 

Kako stignete u planinarski dom “Predov Krst” dočekaće vas alfa i omega ovog zdanja, gospodin Milenko Josipović i ponuditi okrepljenje u vidu meda i rakije. Ko želi može i med da proba. 🙂

 

Planinarski dom “Predov krst”

 

Odmah ćete primetiti da je Milenko čovek starog kova, ozbiljan i strog, istinski domaćin, predusretljiv, pun iskustva, priča, predloga i potrebnih informacija. Cena polupansiona kod Milenka, po podacima koje imam, je 1800 dinara. Uključuje spavanje i kvalitetne planinske obroke, sa dosta jaja, sira, slanine, pečuraka, mesa…. Preporučujem da malo ranije rezervišete, jer je ovo omiljeno mesto okupljanja lovaca, biciklista, hajkera, ali i diplomata, yogina, pa čak i balerina… Kada nešto ima takav kvalitet i potencijal, više nije ni bitno čime se bavite, već ga bespogovorno prihvatate i prepuštate mu se.

 

Ponuda zanimacija je na zavidnom nivou: od brojnih hajking i kanjoning tura, biciklizma, lova i ribolova, splavarenja Drinom, do čeke na medvede. Za neke je neophodno da se ranije dogovorite sa Milenkom oko organizacije i cene, a neke su kao komšijske trešnje, na izvol’te i besplatne. Za šta god da se odlučite budite spremni da možete sresti razne životinje: veverice, jelene, lisice, orlove, zmije, divokoze… Ne dozvolite da vas to odvrati, jer naši strahovi uglavnom dolaze iz neznanja.

Mi smo najprljaviji, najglasniji i najopasniji stvorovi koji ulaze u šumu. I da, svi ostali se plaše nas, mi smo predatori. Bez obzira na to, ako naiđete na meče, nemojte da vam padne na pamet da ga malo pomazite. Neću sputavati vaš avanturistički duh i ostaviću da nešto i sami istražite. Evo i nekoliko predloga za izlete oko Predovog Krsta.

 

Bilješka stena

Bilješka stena

 

Vidikovac Bilješka stena predstavlja jednu nenapornu pešačku akciju za koju će vam trebati oko četiri sata laganog hoda, sve sa slikanjem, odmorom i uživanjem. Ukupna dužina puta, tamo i amo, je oko 12 km sa usponom od oko 300m. Staza vodi kroz gustu mešovitu šumu, dobro je obeležena i nailazićete na edukativne table koje daju dodatne informacije o biljnom i životinjskom svetu koji nastanjuje te predele. Inače, ovakvih tabli ima dosta po celoj Tari. Sam boravak na ovakvom mestu je neprocenjiv, tako da dišite duboko i upijajte svaki miris, sliku ili zvuk kojim priroda komunicira sa vama. Na kraju staze se nalazi mala koliba sagrađena za potrebe Lalićevog filma “Ptice koje nikad ne polete”, koja se slobodno može koristiti, kao i spektakularan vidikovac na Drinu, Perućac i Bajinu Baštu. Nakon odmora i uživanja, povratak nazad je istim putem.

 

“Divan pogled na kanjon odavde”

 

Omarska vrela

Pejzaž na putu do Omarskih vrela

 

Omarska vrela su relaksacija za svakoga. To je potpuno lagana, nezahtevna šetnja od dva km u jednom pravcu i visinskom razlikom od 50-tak metara. Više dođe kao dobra varijanta za preživanje Milenkovih lovačkih šnicli.

 

Početak kanjona Brusnice

 

A opet, sirova, prirodna energija kojom odiše ovaj kutak Tare zadovoljiće i prekaljene planinare. Staza kreće od samog doma, lenjo se spušta na desno kroz šumu i izbija na proplanak na kome vas opkoljava miris planinskog cveća, četinara i pokošenog sena. Baš mi sad sinu ideja da bi se ovom kombinacijom mogle natapati jelkice za kola. Kako se približavate delu koji ima najveću gustinu Pančićeve omorike po m2 na svetu, nailazite na raskrsnicu kolskih puteva.

 

Najveća gustina Pančićeve omorike po m2 na svetu

 

Desno je odvajanje za kanjon Brusnice u koji se ne preporučuje ulazak bez vodiča, opreme i bar nekog prethodnog kanjonskog iskustva. Što bi glas na navigaciji rekao- držite se levo i vrlo brzo dolazite do malog montažnog objekta ispod samih Omarskih vrela. Sećam se da je ovo mesto ostavilo impozantan utisak na mene. Postalo mi je hladnije, isuviše sam se približio početku jako guste šume, huk vrela odzvanjao je u ušima, a očima sam pratio sunce koje je nestajalo ispod brusničkih grebena. Verovatno bi taj moj transcendentalni trenutak trajao u nedogled da mi nije prišao stanar montažnog objekta. Saznajem da je deka rodom iz Bajine Bašte, bivši vozač kamiona “Energoprojekt-a”, da je bio u 19 zemalja i da mu nema veće sreće nego da parkira kamion, ostavi svoju babu u Bajinoj Bašti i na Omarsko vrelo dođe sam. Tu ima sve što mu treba. Napravio je prirodni dinamo i  pomoću lopatica i vode dobija struju za jednu sijalicu. Sasvim dovoljno.

 

Sistem napajanja za dinamo

 

Samo vrelo nije ništa specijalno, ali lokacija mu daje mnogo na značaju. Kada apsorbujete sve što pruža, povratak do doma je istim putem.

 

Veliki Stolac

Ako su prethodne dve akcije bile opuštene, “mala maca” što bi se reklo, osvajanje najvišeg vrha Tare se ne bi moglo tako prokomentarisati. Nije tehnički zahtevno, već kondiciono. Neću reći da je nedostižno, pogotovo ne za ljude u nekom treningu ili malo iskusnije planinare naviknute na kilometarsko pešačenje do ekstaze. Veliki Stolac se nalazi u Bosni, na oko 10 km od planinarskog doma, na 1675 n.m. i zahteva višesatno pešačenje uz savladavanje visinske razlike od oko 800m. Staza kreće od Predovog Krsta u nebrojane zavijutke kroz gustu šumu i svaka krivina kao da je već viđena, a opet, potpuno različita. Ono što ne možete da ne primetite je dah stoletne šume koji vas potpuno opčinjava. Negde na oko pola puta se nalazi predeo zvan Kapetanove vode. Prepoznatljiv je po tome što je tu i raskrsnica prema Mitrovcu, ali i izvor hladne, pitke vode. U letnjim mesecima izvor presuši, tako da preporučujem da ne krećete u ovu avanturu bez minimum flaše vode po čoveku, a ako nađete i zateknete izvor lako ćete “presvući” flašu. Staza nastavlja kroz šumu sve do jedne osetne nizbrdice nakon koje se pojavljuje proplanak rohanskih karakteristika.

 

 

Ovde negde je i granica sa Bosnom. Nismo primetili graničare, što ne znači da nisu pomno pratili svaki naš korak. Tu je deo koji može da unese blagi nemir kod manje iskusnih. Naime, nestaje obeležena staza i potrebno je naći bukvu obeleženu markacijom (crveno-beli krugovi koji liče na metu) na sredini šumarka sa desne strane.

 

Pratimo markaciju

 

Posle toga sve je lakše, pratite obeleženu stazu sa solidnim usponom i nakon nekih pola sata stižete na vrh. Ako se neko i zapita zašto sve ovo radi, odgovor će dobiti na vrhu. Svojim položajem i n.v. od 1675m Veliki Stolac pruža neverovatan pogled na kanjon Drine, Višegrad i grandioznu visoravan prekoputa, zvanu Romanija.

 

Veliki Stolac

 

Čiliranje na vrhu

 

Ako budete imali sreće da ugledate orlove koje krstare kanjonom Drine, probudiće se u vama osećaj ponosa, jer ćete znati da ste među retkima koji su imali priliku da se nađu na ovom veličanstvenom mestu. Posle povratka istim putem, Milenko nas je dočekao sa hladnom lubenicom koja je bila pravi melem za uložene napore i hvala mu na tome.

 

Zalazak sunca na Predovom Krstu

 

Ukoliko sam vas zainteresovao i rešili ste da se pokrenete, više informacija možete dobiti na adresi http://www.predovkrst.com/. Osećajte se tarski!

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

7 Responses

  1. Zoki

    Lokacija omarska vrela je sasvim zadovoljavajuce mesto samo glavni problem je sto onih par vikendica nemaju struju i mislim da nikada nece doci;-):-Dlep i usustini istinit teks

  2. Nenad Nesic

    Hvala, Zoki. Možda bi struja samo doprinela narušavanju pomenute lepote, a uvek može da se pozajmi od deke koji ima dinamo 🙂

  3. milomir

    Bravo Nenade!Vrlo sam impesioniran prichom I prilozenim fotografijama. Planinarim dosta po Novom Zeladnu gde trenutno boravim sa porodicom.Chitajuci tvoju prichu o Tari I njenim lepotma pobudilo je kod mene zelju da to odradim kada budem dolazio na odmor u zavichaj/Uzice/ Srdachan pozdrav Milomir

    • Nenad Nesic

      Poštovani Milomire, ako već tako stoje stvari nema druge nego da organizujemo razmenu planinarskih tura. 🙂
      Drago mi je da Vam se sviđa. Veliki pozdrav iz Srbije.

  4. ig

    Very nice post. I just stumbled upon your blog and wished to
    say that I’ve truly enjoyed surfing around your blog posts.
    In any case I’ll be subscribing to your feed and I hope
    you write again very soon!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.