Vodopadi Stare planine II

objavljen u: Prirodopisi | 5

Topli Do

 

Probudio sam se u Toplom Dolu u katastrofalnom smeštaju. Smatram da kad se kaže vojnički da se misli na skromno ili minimalno, ali ne i na nehigijenski sa bubama iz perioda Hladnog rata. Valjda sam se zato i probudio pre alarma i u cik zore munjevito izašao na reski planinski vazduh.

Nisam poklekao duhom niti dozvolio da me išta poremeti, jer sam goreo od želje da ponovo budem deo srpskog Kolorada, makar na kratko, makar na par dana.

Koordinate: 43.339547, 22.679808
Rastojanje od BG: 320km
Težina: 3 – TAMAN MERKA
Način realizacije: PLANINARSKO DRUŠTVO
Oprema: RANAC, PATIKE, TRENERKA

 

Od ranije znam da su se tamo raširili mirisi života koji se uvlače širom otvorenih nozdrva, tamo su se rastopile boje posle kojih se svet gleda drugačijim očima, a svaki korak po crvenoj toplodolskoj prašini je poseban i duboko urezan u sećanje.

Turizam je u ovom kraju veoma nerazvijen. Pa, kako i ne bi kada je samo izgradnja najobičnijeg puta višegodišnja želja meštana koji se pominje samo pred izbore. Ove predele uglavnom pohode malobrojni stranci i dobro obavešteni zaluđenici iz planinarske i fotografske fele, dok je prosečnom Srbinu Topli Do blizak kao i neko špansko selo.

 

 

Sistemsko i strateško rešenje, za ovo neponovljivo čudo prirode, nesumnjivo bi oživelo selo, doprinelo razvoju poljoprivrede i svih segmenata turističkih delatnosti. Donelo bi i gužvu, smeće i povećanje cena, ali i to je bolje od latentnog smanjenja populacije, a o ekocidu i brisanju reka sa prirodnjačkih mapa da i ne govorim.

U toplodolskoj regiji skoro da ne postoje planinarske staze, a i table i markacije su sporadične i retke. Tako da je za sadržajniji obilazak neophodno da se naoružate „ljutom“ hi-tec opremom ili da imate sreće da avanturu predvodi neko od pravih poznavalaca Stare planine. Oni su retki i malobrojni, ali naš vodič, Neša Baklava iz Niš(a), je definitivno jedan od njih.

 

 

Interesantna je činjenica da Stara planina uopšte nije mnogo bogata vodenim tokovima. Međutim, neke neobjašnjive kosmičke i stvaralačke sile su grupisale skoro sve potoke, reke i kanjone u okolini Dojkinaca i Toplog Dola, pa se ovde nalazi više od trećine svih vodopada Srbije. Znajući to, okupili smo se u Toplom Dolu nošeni ogromnom željom da ih obiđemo. Vodopadi Stare planine su pravi mamac za ljubitelje prirode, ali predstavljaju i svojevrsni teret i obavezu. Ovakvu vanserijsku baštinu treba negovati i sačuvati za buduća pokoljenja, ali mi deluje da kao društvo (čitaj država), ipak nismo to u stanju.

 

 

Broj potoka i reka je apsolutno neverovatan i na svakom od njih se nalaze serije predivnih kaskada, slapova i vodopada. Toliko ih je da im se i ne zna tačan broj. Ne samo to, već mnogi nemaju ni ime, a zbog brojnosti kao da se i ne uzimaju u obzir vodopadi ispod 10 metara koji bi se verovatno na nekim drugim planinama reklamirali kao „Čuda prirode koja ne smete propustiti“.

Okolina Toplog Dola je kao muzej na otvorenom i predstavlja pravu kolekciju umetničkih dela. Na svakom koraku je novo i lepše delo od prethodnog koje ne prestaje da iznova očarava i oduzima dah. Kad se pomene Toplodolska regija, prva asocijacija su brojne i moćne reke koje se baškare u koritima od izvajanog crvenog peščara i najlepše nijanse zelene šćućurene po stoletnim krošnjama nepreglednih šuma. Prizori su nestvarni, kao da nisu sa ove planete.

 

 

Plan je bio da obiđemo najpoznatija imena ovog dela Stare planine. Naše upoznavanje vodopada Stare planine počelo je pešačenjem po jedinstvenoj crvenoj zemlji. Ubrzo stižemo do Mirkove pojate. Ovo predivno domaćinstvo na čijim padinama tik pored Toplodolske reke pasu konji i magarci je i važan orijentir. Od njega, desni krak kolskog puta vodi ka Piljskim vodopadima. Mi se držimo i dalje levog kraka.

 

 

Nakon nekih četiri, pet kilometara odvajamo se sa puta i zalazimo u šumu. Svakim korakom ulazimo sve dublje u bajkovite predele. Prelepi oblici stvaralačkih mogućnosti prirode koje nadopunjuju poj ptica i žubor prozirno bistrih reka potpuno nas opijaju i čine da se ne oseća umor.

 

 

Tura je izuzetno dinamična i atraktivna. Staza vodi kroz gustu, staru šumu, a uživanje na crvenim obalama nestašnih planinskih reka pruža zaista neprocenjivo iskustvo. Na par mesta je neophodno preći preko vodenih tokova. Negde se koriste balvani ili napravljeni mostići, a negde se skakuće sa kamena na kamen. Ali, uopšte nije zahtevno ni rizično. Štaviše, izuzetno je zabavno i doprinosi samo neodoljivim čarima cele akcije. U svom tom skakutanju i upijanju zanosne okoline nisam ni obratio pažnju ni na vreme ni na kilometre, pa se već pojavljuje mali Čunguljski skok.

 

 

 

Vodopad se preliva preko mahovinom obraslih stena i formira prelepu terakota kadu. Verovatno bi ga i više ljudi vrednovali kada ga ne bi posmatrali samo kao potvrdu da su na pravom putu i najavu onoga što sledi. Jer, na samo desetak minuta od njega nalazi se zaista pravi biser Stare planine, ali i Srbije. Skriven i prikriven gustom šumom i ne tako lako dostupan, nalazi se grandiozni Čunguljski vodopad ili Čunguljski skok.

 

 

 

Njega „bije glas“ da se ne zna koliko je visok, jer raste svake godine. Naime, tokom topljenja snegova nastaju izuzetno jake bujične vode koje se strmoglavljuju skoro vertikalno i svake godine, po malo, probijaju stene na dnu. Čunguljski potok se sliva niz ogromnu stenu visoku četrdesetak metara, koju je kroz eone uglačao do savršenstva. Izgleda da je vajanje i glačanje stene u dnu trenutno u toku.

 

 

Još se nije brujanje Čunguljskog vodopada ni utišalo, a već smo ušli u Kiselički Dol i stigli do Donjeg Krmoljskog vodopada. Iako ne tako impresivan kao prethodni, Krmoljski vodopad pri svom padu od sedam, osam metara takođe ima svoje adute kojima pleni i osvaja srca. U malom, stenama ograđenom, amfiteatru potpuno dominira svojom pojavom. Ritmičnim hukom diriguje najtananije note koje se kao eho odbijaju od okolnih stena mameći uzdahe posetilaca.

 

 

 

Mnogi su bili skamenjeni i omamljeni prizorom ove čarobne oaze, pa nisu ni shvatili da se na samo par minuta hoda nalazi Gornji Krmoljski vodopad. Tako da smo samo nas par koji smo se odupreli „čarobnoj fruli“ uživali u ovom pomalo sivom i namrgođenom lepotanu koji se ugnjezdio u okolini koja odiše istinskom divljinom i zabiti.

 

 

 

Raspoloživo planirano vreme dozvoljavalo je još samo posetu Piljskim vodopadima. Oba vodopada su na Lisevskom potoku ispod poznatog kamenog vrha Pilj. Do Donjeg Piljskog vodopada zaista svako može da stigne i bez pomoći vodiča. Čak postoje i table koje usmeravaju i daju vremensku procenu.

 

 

Stazu mahom šumska vegetacija čuva od sunca, te je izuzetno prijatna za šetnju. Uz obilje kaskada i šumskog rastinja, vreme leti i jako brzo stižemo do cilja.

Vodopad je gromoglasno dozivao kroz gustu vegetaciju. Nisam mogao da ga vidim, ali njegov zov je bio prodoran i neodoljiv. Prizor koji se ukazao mi je okovao čula i preplavio emocijama. 65 metara čiste magije!

 

 

Čarolija utkana u svaku kapljicu koje se poput flipera odbija od perfektno uglačanih stena šireći opojni miris svežine. Dok sam potpuno omađijano posmatrao zavodljivu igru vode i kamena kroz glavu mi je prostrujala zabrinjavajuća misao: „U kakvom to deformisanom svetu živim kada uopšte postoji neko ko želi da uništi ovakvu božanstvenu lepotu?!“

 

 

 

Gornji Piljski vodopad je prilično blizu, ali ne i tako lako dostupan. Kako put vodi pored sliva potoka, pa i kroz sam potok uz solidan nagib, ne preporučuje se svima. Nije rizično, već je samo kondiciono zahtevno. A oni koji se odluče za obilazak imaće priliku da uživaju u bojama i mirisima drevne šume i prizorima koji se retko viđaju.

 

 

Svaki vodopad je zaista specifičan, poseban. Razlikuje se visina, ugao i pad vode, boje stena, okruženje. Svaki od njih ima i jedinstven huk, svoj poseban zvuk kojim želi da prenese svoju jedinstvenu priču. Savetujem odlazak u proleće, što zbog divlje i nekontrolisane snage svakog od njih, ali i zbog smanjene vegetacije koja će vam olakšati prilaz.

Avantura koja se pamti ceo život zaokružena je kako i dolikuje, uz staroplaninsko jagnje, hladno pivce, izuzetno veselu atmosferu i narodno kolo koje su žitelji posmatrali kao svojevrsno čudo. Na taj način planinari su se zahvalili meštanima za sva čuda koje su videli i doživeli u njihovom ataru. Naravno, uz plaćen ceh 🙂

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

5 Responses

    • Nenad Nesic

      Draga Silvija, zaista je nestvarno. Ako želite da uživate, požurite. Na žalost, ne piše se dobro celom kraju.

  1. Tatjana Pavlović

    Članak je izuzetno interesantan. Mene unteresuje koje planinarsko društvo organizuje ovakav ili neki sličan put na Staru paninu?

    • Nenad Nesic

      Hvala Tatjana. Ima više društava koji to organizuju, treba pratiti njhiove programe. Ja sam išao sa Iskrom. Pozdrav

  2. Salmo Salar

    Skoro sva planinarska drustva u Srbiji imaju u svom programu obilazak vodopada na staroj planini.
    Ukoliko imate malo vise iskustva mozete to i sami uraditi koristeci knjigu vodopadi Srbija kao vodic sa GPS koordinatama i opisima kako doci do vodopada na staroj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.