Predškolci i planina

objavljen u: Povezani tekstovi | 6

 

 

Klinci planinci

 

 

„Zar nije prerano? Ne može on (ona) toliko da pešači! Nespretan je – pašće! A, šta ako počne kiša? On je do sada išao samo po ravnom! Ne zna on da nosi ranac…Ma izgubiće se negde!“

 

Sa ovakvim pitanjima i konstatacijama uplašenih roditelja, ali i onih koji nemaju poverenja u svoju decu, srećem se svih ovih godina, od kako vodim KLINCE PLANINCE u naše zajedničke istraživačke avanture po raznim planinama u Srbiji i okolini.

 

 

Dečije sposobnosti su mnogo veće nego što to možemo da pojmimo

 

U ovom periodu dete nosi u sebi snažnu motivaciju za samoizgrađivanjem, a kretanje mu je elementarna potreba. Naš je zadatak, da detetu damo dovoljno slobode, da potrebu za kretanjem, urođenu radoznalost i motivaciju može ispoljiti sa radošću.To itekako može na otvorenom prostoru, na planini. Koliko puta, sam i sama sa radošću gledala decu koja sa otvorenim rukama trče po obroncima i livadama, skačući od cveta do cveta, penju se po drveću, kotrljaju po travi i snegu… Ponavljaju to iznova i iznova. Nakon toga, nisu umorniji, već veseliji i spremniji da nastave hodati, jer su ovim “vežbama“ učinili da naše planinarenje postane zabavnije.

 

 

Dečija energija je neiscrpna i treba je ispoštovati!

 

Na planini je verujte, manja verovatnoća da dođe do povređivanja, nego u zatvorenoj sredini, ali u svog predškolca morate imati poverenja (i strpljenja) da može na planinu sa svojim drugarima i samostalno, jer je potrebno da ovlada odgovarajućim veštinama, koje će mu jačati unutarnju sigurnost, a time i ličnost. Često bi roditelji primetili da su im deca posle naših avantura “nekako drugačija, odgovornija i stabilnija“.

 

 

“Svo znanje sveta dete dobija u prvih pet godina”

 

Ovo su tvrdili svi poznati pedagozi (Ž.Ž. Ruso, M.Montesori, Komenski…) Odlazeći na planinarenje, u prirodu, pokazuje im se izuzetnost i bezgraničnost okolnog sveta. Ovakvu spoznaju ne mogu imati u gradovima. Deca su fascinirana prirodom. Svoju radost pokazuju mazeći gusenicu, slepića, trčeći za leptirima, grleći drvo, zapitkujući o gljivama, gledajući puža, kako mili preko lista… Deca otvaraju svoja čula preko kojih uče, dodirujući, slušajući klokot potoka, šumove, osećaju mirise zemlje, kiše… Probaju divlje kruškice, jagode, borovnice… Pažnja jača i vrlo su usresređeni na ono što istražuju. Ako govorimo, o deficitu pažnje kod male dece, evo gde ona može jačati i gde se može iskustveno učiti, saznajno napredovati.

 

 

Priroda je najveći poligon za slobodnu igru koja je preduslov za ispoljavanje mašte i kreativnosti

 

Deci, u gradovima je danas skoro sve ponuđeno, tableti i igrice vrbuju njihovu pažnju, druženja je malo. Rečnik kod dece je sve oskudniji, samo bi da gledaju u ekrane. Na planinarenju zapitkuju, vuku jedni druge da vide, osete, dodirnu. Hvale se svojim kreacijama i traže da se primeti njihov rad i postignuće.

 

 

Planinarenje za predškolce nije samo pešačenje

 

Za nih je to više skup različitih fizičkih aktivnosti i igra, jer ćete ih videti kako trče uz i niz padinu, skaču, idu unatraške, okreću se u hodu, veru se… Udišući svež vazduh, deca tako jačaju svoje motoričke sposobnosti, postaju spretnija, fizički jača, a onda i otpornija. Mogu sa sigurnošću da kažem, da i roditeji primećuju da se njihovi mališani manje razboljevaju, od respiratornih infekcija , od kako planinare, a postali su KLINCI PLANINCI, sa 4 -5 god. Svi će da vam potvrde, da je hrana na planini izuzetno ukusna, zadovoljno se deli i slatko pojede, skoro sve što se ponese. Deca se dok planinare druže, pomažu jedni drugima i već se, na našim akcijama “rodilo” puno novih prijateljstava.

 

 

Vodeći predškolce na planinu i u prirodu dobijamo odgovorne i aktivne osobe kojima priroda nikada neće biti strana

 

Sigurna sam, da će joj se uvek vraćati i biti njeni zaštitnici. Jer, u predškolskom periodu oni najbrže usvajaju i navike ponašanja. Ako im tada pokažemo da moramo čuvati prirodu, da je čovek najodgovorniji što su nam reke i planine ovakve, kakve jesu u Srbiji, ja znam da oni neće ponavljati naše greške. Već sada čujem: ”Ajde, Jagoda da KLINCI PLANINCI očiste ovu našu lepu Srbiju.. ”( Uroš Lj. )

 

 

Ovo su samo neki od aspekata, zašto bi predškolci trebali na planinu, u prirodu, čak i pre školaraca. Naravno i tada i uvek, jer je zadatak roditelja i vaspitača i svih koji rade sa decom, pokazati im da vide radost i lepotu u svemu. Naučiti ih da budu zdravi i samostalni, samosvesni što mogu razvijati planinareći sa drugarima, još u vrtićko doba.

 

KLINCI PLANINCI / Podmladak planinarskog kluba „Radnički“ Bgd osnovan je 2009.god. U početku, podmladak sačinjavaju predškolska deca i deca nižig razreda OŠ. Kako su odmicale godine i deca su rasla, a u zadnje vreme sve je više i samosvesnih roditelja koji sa svojom decom idu zajedno na planinu i imaju poverenja u svoju decu, te ona idu samostalno. Za ovo vreme, izveli smo više od sto akcija po planinama u Srbiji, sedam puta bili na Prokletijama, planinarili i u Bosni, Bugarskoj, Sloveniji, Austriji… Naše planinarenje je spoj kretanja, iskustvenog učenja i kreativnih aktivnosti. Ima dece koja sve ove godine planinare i uče od prirode i planine, a krenuli su iz vrtića.

 

Jagoda Noveski, vaspitač i planinarski vodič

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

6 Responses

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.