Druga strana planinarenja

objavljen u: Povezani tekstovi | 0

Današnji tekst nam stiže iz Majdanpeka. Bez obzira na neverovatne lepote istočne Srbije, ovog puta je Novak Ristanović, predsednik PD “Starica” odlučio da piše o drugoj strani istočne Srbije. On nije mogao da ne zapazi nekoliko ružnih dešavanje koja se vezuju za planinarenje i pokušaće da nam u narednim redovima skrene pažnju na njih.

 

 

U poslednje vreme svedoci smo skrnavljenja narodnih običaja nacionalne manjine istočnog dela Srbije na javnom servisu i televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Inspirisani temom planinarski vodiči organizuju akcije u kojima se akcenat postavlja na onostrane aktivnosti i mistifikacije izuzimajući suštinu planinarenja. Skroz je ok da postoji “light motiv” koji bi privukao veći broj učesnika akcije (tematska planinarenja), ali kada je u pitanju zamena teza imam potrebu na to da sugerišem.

Ko može da garantuje da vodič nije “dobro pripremio” akciju. Nije isključeno da je vikend pre planirane akcije seo u automobil i postavio dve lutke na krevetu u nekoj napuštenoj kući, ako bi procenio da će mu taj “light motiv” doneti 500 dinara veći iznos po učesniku akcije. Zatim, i da nije to uradio, da li može dati garanciju da je to rađeno u svrhe onostranog. Naime, lutke se mogu kupiti u bilo kojoj kineskoj prodavnici i ta činjenica može oboriti svaku predstavu da je po sredi priča sa primesama okultnog. Svako ko je imalo upućen i ne posmatra stvari površno zna da su lutke medijumi iz vudu magije i apsolutno nema nikakvih povezanosti sa vlaškom magijom.

 

 

Apel Turističke organizacije opštine Kučevo pokazuje “nadrealnost” postupka. Istočna Srbija je prelepa sama po sebi i nema potrebe za karikiranjem i pričanjem bajki. Namerno sam cenzurisao ime vodiča i naziv planinarske organizacije, jer mi nije u interesu da upirem prst u osobe već u problem. Postoje i turističke agencije koje vode ture na planinama u istočnoj Srbiji koje za suštinu poseduju takođe priče o vlaškoj magiji. Veliki deo priča animatora je neosnovan i sami etnolozi i kulturolozi (koje su jedine relevantne osobe za ovu temu) prilikom svojih istraživanja dolazili su do saznanja da se određeni sadržaji nikada nisu ni desili već se sve završavalo na tome “kako je neko čuo da je neko video”, a da su u pomenutim “planinarskim” akcijama korišćene kao “light motiv”. Ako tako nešto i postoji nije potkrepljeno činjenicama relevantnih stručnjaka, već samo bujnom maštom turističkog vodiča u potrazi za lakom zaradom.

Izvor: Facebook⇒

 

 

 

Dodao bih da je pod znakom pitanja poseduje li dozvole za ulazak na teritoriju na kojoj organizuje akciju. Za vođenje kroz Lazarev kanjon i akciju o vlaškoj magiji (dužina staze je 18 km i predstavljena kao laka što svakako nije) cena ide do 1500 po osobi. Nemali novac za izvrgavanje ruglu kulture i tradicije jednog naroda u jednom delu Srbije. Serije Crna Svadba i Pevačica, kao i izjave na Pinku da je istočna Srbija endemsko područje sifilisa daju samo pečat celokupnom opusu i kreiranju svesti o jednom narodu. Međutim ideja za lakom zaradom u komparaciji sa realnošću gubi bitku kao gledanost rijaliti šou programa sa emisijama o prirodi, a svedoci smo da u današnje vreme ideja ima najbolju konvertibilnu vrednost na tržištu, pa čak iako ona nije sa istinom na “ti”.

 

Kada spomenuh turističke agencije i njihovo vođenje na planinama, odnosno mestima o kojima turistički vodiči nemaju minimum potrebnog znanja i veština, valjalo bi reći da oni takve izlete umeju i hoće da naplate. U nekim zemljama u inostranstvu su aktivnosti na otvorenom takvog tipa prerasle osnovne planinarske organizacije, tako da sad aranžman za neki vikend na planini ili steni možete kontaktirati turističku agenciju. Ukoliko neko želi da posluje po propisima može otići na obuku i postati avanturistički vodič, a takva zvanja možemo naći i u zemljama oko nas kao što su BiH, Makedonija…

 

⇐ Lazarev kanjon

 

Sa druge strane planinarski klubovi i društva kod nas su desetkovani nizom mera i propisa administrativne prirode i podložni su rigoroznoj kontroli od strane nadležnih inspekcija. Ne kažem da ne treba da postoje pravila, ali ona ne bi trebala da budu neukusno kreirana. To bi bilo kao kada bi kondukter u autobusu sa sobom nosio pendrek ili biber sprej, spreman da ih iskoristi u slučaju da ne može naplatiti kartu od slepog putnika. Da li su sami planinarski vodiči svojim delovanjem u proteklom periodu uzrokovali novonastalu situaciju pitanje je za svakog od nas. Međutim činjenica je da služba vodiča regrutuje sve više školovanih vodiča što je svakako dobro, sve dalje ostaje na svakom vodiču ponaosob kako će koristiti stečeno znanje i zvanje. Svakako postoji gro uzornih planinarskih vodiča koji odlično obavljaju svoj posao, kao što i postoje turistički vodiči koji su takođe majstori svog zanata i pravo je uživanje prepustiti se njihovim čarima kojima vas provode kroz razne destinacije.

 

 

Nije nemoguće da će se ova dva poziva u skorijoj budućnosti integrisati u jedan, gorepomenuti, avanturistički vodič, zaposlen od strane turističkih agencija. Njegova kancelarija će biti sve od plaža na Palićkom jezeru do vrha Rtnja. Radni prostor će mu zalaziti i u kanjone, ponirati u pećine, ali i organizovati posetu muzeju, kao i pogled sa Avalskog tornja. Dok se to ne desi bićemo svedoci raznoraznih ponuda turističkih agencija u kojima će turistički vodiči i agencije organizovati noćni uspon na vrh Rtnja pri tom ne naglasiti o pojedinostima staze, šta je potrebno poneti i kako se obući. Noć na vrhu Rtnja je hladnija od noći u Beogradu.

 

To svi znamo, ali je obaveza organizatora da to naglasi. Pošto taj naizgled nebitan i suvišan podatak propusti da naglasi smrzavanje korisinika turističkog aranžmana dok sat vremena čekaju izlazak Sunca je neminovan, a samo su hteli da uživaju u planinarenju, jer su čuli da je to danas “in” i hteli bi i oni to da probaju, fotografišu i podele slike na društvene mreže. Da li su oni zbog toga ratni zločinci? Da li su uradili neku mnogo lošu stvar? Ne! Jednostavno nisu potražili infomacije na pravom mestu. Potražili su informacije na mestima gde ponuđač traži novac, neukusno veliki za tu vrstu usluga, a nudi samo prevoz do mesta početka pohoda gde ih neretko prepušta lokalnim planinarskim vodičima i organizatorima da vode računa o njima sve do trenutka kada je dogovoren povratak.

 

Izvor: Herbal Athlete

Takođe, postoje slučajevi u kojima učesnici akcije ne znaju sa kojim planinarskim društvom su došli na akciju, niti sa kojim vodičem, već znaju samo koje je boje autobus. Konkretna akcija je okupila preko 1000 ljudi u ekstremnim uslovima zbog zaleđenih staza na kojoj organizator nije obezbedio Gorsku službu spasavanja, pa je pravom srećom sve prošlo bez problema o kojima bi se pisalo. Postoje slučajevi gde su učesnici akcije uplatili na račun planinarskom vodiču određenu svotu novca. Verovatno ćete reći tako i treba, ali očekivali bi ste da za taj novac dobiju neku uslugu u vidu prevoza, informacija o stazi ili potrebnom za akciju, vođenja ili nešto slično. Ne, dobili su samo informaciju gde se i kad održava akcija, ne videvši vodiča.

Sve ovo napisano je samo jedan deo ovog, možda najzdravijeg i najlepšeg sporta. Možda vam nije bilo prijatno da čitate o ovom, jer planinarenje posmatrate iz drugačije perspektive. I ja njačešće zauzimam vaš pogled na planinu, ali samo za trenutak smo otišli na neosunčanu stranu brda da vidimo šta se krije iza brega i vraćamo se lepšim temama na ovom blogu. I ne samo na blogu, već to primenite u praksi, a sad sa informacijama iz ovog teksta verujem da ćete znati ispravno da odaberete sa kim i gde krenuti.

Autor: Novak Ristanović

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.