Baia de Fier

objavljen u: Prirodopisi | 2

U čeljustima belog vuka

 

Još od najranijeg detinjstva su me privlačili nepoznati prostori. Kao da smo bili potrebni jedno drugom, gutao sam ih i oni su gutali mene. Ja sam pokušavao da umirim nezajažljiv poriv za nedokučenim, neistraženim, a sa druge strane oni su se sladili mojom strašću prema njima.

Reski mirisi avanture koji okidaju posebne moždane receptore i uspostavljaju optimalni nivo adrenalina, za mene su uvek predstavljali preko potrebnu nirvanu.

 

Koordinate: 45.193111, 23.754710
Rastojanje od BG: 380km
Težina: 4 – GARANTOVANA UPALA
Način realizacije: SOLO
Oprema: PATIKE, RANAC, FERATA SET

 

Istog trenutka kad je drugar predložio da idemo na feratu u Baia de Fier znao sam da se sprema još jedna, više nego nezaboravna, putolovina. Baia de Feir se nalazi u jugozapadnoj Rumuniji i do njega treba 7-8 sati vožnje iz Beograda. Malo mestašce, egzotičnog naziva, predstavlja školski primer kako kreativno smislene i dobro organizovane turističke aktivnosti mogu da donesu prosperitet celom okruženju. Bez njih bi verovatno Baia de Fier bilo mesto na margini za koje zna samo mali broj ljudi koji dolaze da posete stare roditelje vikendom. Na sreću, situacija je potpuno obrnuta. Ponuda smeštaja je skoro pa kao na Zlatiboru, restorani rade punom parom, ima više gostiju nego meštana i dolaze sa svih strana i sa najrazličitijim željama i potrebama – planinari, penjači, biciklisti, izletnici, kamperi, stariji turisti, ali i mlađahna dečurlija na ekskurzijama…

 

 

Uživajući u boravku u takvom ekosistemu, obuzimala su me pomešana osećanja. Nisam mogao da ne osetim žal zbog pitanja na koje odavno nemam odgovor: „Šta je to što Srbiju sprečava da neverovatnu prirodnu lepotu i nesvakidašnju gastronomsku ponudu spakuje u jedan ekonomski održiv paket i izgradi nadaleko poznati brend?“

 

 

U okolini Baia de Fier-a postoje dve uređene pećine za obilazak, kanjon, na desetine biciklističkih i planinarskih staza i ono što je nas privuklo, 10 izazovnih ferata staza kreativno osmišljenih na jako malom prostoru što uzdiže ovo malo mesto iznad proseka i smešta ga u sam vrh avanturističkog raja.

Kako smo krenuli u petak ujutru, imali smo dovoljno vremena da se natenane upoznamo sa okolinom što uključuje i dve interesantne pećine. Obe predstavljaju izuzetno kulturno – istorijsko nasleđe, protkano predivnom prirodom i naravno legendama. Pa tako, Polovragi pećina sa svojih 11 kilometara spada u veće pećine Rumunije. Do duše, samo 800 metara je otvoreno za posetu. U bogatoj istoriji bila je dom boga Zamolkisa, Dačana, Bugara, a kasnijim epohama su meštani gajili i spremali prah od drevne biljke polovragi u medicinske svrhe. Period dominacije monaha, obeležen je i slikom rađenom u tehnici crnog dima kao simbolom smrti. Na žalost, vandali nemaju nacionalnost i svuda su isti, pa je dosta pećinskog nakita uništeno. Ali ne brinite, ako planirate da je posetite dočekaće vas brojne plitke kade, stalaktiti, pećinski stubovi…

 

 

Pećina Muierilor je jedna od najbitnijih pećina kod naših komšija. Ova veoma atraktivna pećina, rasprostrla se na 4 nivoa u dužini od 8 kilometara i prva je kroz koju je sprovedena struja, šestdesetih godina prošlog veka. Pored nekoliko zanimljivih dvorana, stalaktita i pećinskog nakita, postala je poznata po paleolitskim artifaktima, ostacima čoveka starim oko 35.000 godina, ali i ostacima pećinskih lavova, hijena, medveda. Svakako je najpoznatiji očuvani ceo skelet pećinskog medveda koji se itekako marketinški ekspolatiše kroz slike, pamflete, majice, pivo…

 

 

 

 

Već prvi susret sa feratom nas je potpuno oduševio. Najzaslužniji za to su članovi planinarskog kluba „White wolf (Beli vuk)“ koji su osmislili i izveli ceo projekat.

Beli vuk je, inače, simbol za mudrost i balans, a boga mi, i jedno i drugo je zaista potrebno za prolazak preko ovih staza.

 

⇐ Google Map prikaz sa obeleženim ferrata stazama

 

Malo objašnjenje za one koji nisu imali prilike da se okušaju u ovom adrenalinskom planinarenju. Via ferrata ima italijanski pedigre i u prevodu znači „Gvozdeni put“. To je put kroz nepristupačan teren koji se osigurava čeličnom sajlom. Putem via ferrate se može kretati vertikalno i horizontalno prateći nepravilnosti i konfiguracije terena i/ili stena.

 

 

Ova interesantna aktivnost spada u red ekstremnih i koristi se, radi povećanja bezbednosti, specijalna oprema. Kao po pravilu, ekstremni sport i specijalna oprema se serviraju uz veliku dozu adrenalina i uzavrele krvi. Učesnici moraju biti psihički i fizički dobro pripremljeni. Treba dva puta da razmislite pre nego krenete u ovakvu avanturu, jer ovde nema mesta za greške; za nesigurne i neodlučne.

 

 

Svaka ovakva akcija kreće zaduživanjem opreme koju čine šlem, rukavice, pojas i via ferrata set – dve gurtne sa karabinerima i šok – apsorberom. Pravila i saveta ima više i mogu da zavise od konfiguracije terena, doba godine, tipa stena, uslova, zahtevnosti. Ali, nikada ne zaboravite dva osnovna koja su što bi naš narod rekao – u kamen uklesana. Šlem se ne skida ni u jednoj situaciji i nikada ne dozvoli sebi da nisi vezan!!!

 

 

Postoji 10 staza i sve su uređene, obeležene, dobro organizovane i obezbeđene. Staze su obeležene od B do E, u prevodu znači od lakih do ekstremno teških. Oznake su jasne, ali sam se iznenadio kada sam ih uporedio sa našim stazama. Imam utisak da se kod nas namerno diže težina kako bi staze dobile na većem značaju. Tako da kad Rumuni kažu da je teško, verujte da i jeste tako.

 

 

Staze se nalaze sa obe strane puta koji vodi do parkinga, tj. početka. Sa te strane gde je i parking, nalazi se osam ferata staza, pećina Muierilor i poligon za vežbanje alpinizma. Celo brdo je ispresecano stazama i broj ljudi koji možete da sretnete „iza ćoška“, na naizgled nepristupačnom terenu, je neverovatan. Nije baš da je gužva i da ne može da se uživa u svom ritmu, ali opet nisam očekivao da upoznam/sretnem toliko ljudi. Kako su mi rekli, ovde se nalazi i jedina ferata staza sa noćnim osvetljenjem na svetu.
Kako smo bili u mešovitoj ekipi i bez užeta za izvlačenje, odlučili smo da teške staze ostavimo za neku narednu posetu Baia de Fier-u. U jednom laganom i opuštenom ritmu uživali smo na stazama B i C kategorije.

 

 

Ne dajte se zbuniti, to nisu bezazlene staze i itekako traže fokus i spretnost. Našu spregu između mudrosti i balansa dodatno smo učvrstili sa pojačanom koncentracijom i taj napor nije ostao nenagrađen – predivni pogledi, zahtevne minijature koje su obezbedile dozu adrenalina i satisfakcija za uspešno savladane prepreke samo su se ređali i uzrokovali su osmeh koji nije jenjavao. Na vrhu se nalazi prava adrenalinska poslastica u vidu postavljene sajle u službi visećeg mosta.

 

 

 

Preko puta se nalazi stena sa još dve ferata staze, B i C kategorije. Pored standardnih ferata zavrzlama, divnog pogleda na okolinu, pa čak i na skijališta na 1600 metara visokoj planini Parang, na stazi Pantera Roz (Pink Panter) se nalazi i mali splet pećina. Kroz neke se može „normalno“ proći dok neke zahtevaju puzeći položaj i pogon 4×4. 😊 Savetujem da ove staze ostavite za kraj dana zbog nešto dužeg povratka kroz drevnu karpatsku šumu.

 

 

 

Kad smo već kod nešto dužeg povratka, doduše ovog puta kući, imao sam vremena da kao nekoliko puta do sada razmišljam o Rumuniji kao fantastičnoj destinaciji za outdoor sportove i kako je treba što bolje upoznati. Nadam se da će biti još prilika.

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

2 Responses

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.