Biogradska gora

objavljen u: Prirodopisi | 1

Ogledalo u sred prašume

 

Ako se još uvek sećate šta su bajke, dok u vama tinja tračak dečije, nesputane mašte, i ako ste još uvek u stanju da zamislite prastaru, gustu šumu u kojoj je neprikosnoveni vladar nedokučiva čarolija sklada i savršenstva prirodnih odnosa, onda ste blizu da znate gde je Biogradska gora.

Veoma često ovakva bajkovita mesta prate neke mistične legende i nastanci. Verovatno zato što ljudski ego teško može da prihvati postojanje savršenog sistema u kojem njegovo prisustvo samo remeti idealan balans.

Koordinate: 42,900692, 19.595706
Rastojanje od BG: 350km
Težina: 1 – OPUŠTENCIJA
Način realizacije: SOLO
Oprema: RANAC, PATIKE

 

biogradska gora1

 

Biogradsko jezero je deo nacionalnog parka Biogradska Gora koji se umetnuo između rečnih slivova Tare i Lima i podvio se pod skute centralnog dela masiva najzelenije planine Crne Gore – Bjelasice. Pored najvećeg i verovatno najlepšeg jezera Crne Gore, ovde je svoj dom pronašla i jedna od tri preostale očuvane prašume u Evropi. Više nego dovoljan poziv za nezaboravnu avanturu.

Naučno posmatrano, Biogradsko jezero je nastalo topljenjem lednika. Ali, naravno da postoji i druga verzija:

„Na mestu današnjeg jezera bilo je plodno polje koje su obrađivala dva brata. Žito koje bi braća dobijala posle žetve delili su u slozi, sve do jedne jeseni kada se braća posvađaše oko podele žita. U napadu besa mlađi brat ubije starijeg, a majka skrhana bolom prokune mlađeg sina i od jačine njene kletve prolomi se tlo na kom su braća skupljala žito. Po legendi, na tom mestu je nastalo današnje Biogradsko jezero.“

 

biogradska gora2

 

Zaista je teško ostati imun na ovakve bajkovite prizore. Smaragdno jezero okruženo bujnom gustom šumom i vazduhom oplemenjenim osećajem spokoja, oduvek su mamili uzdahe posmatrača. Pa je tako u 17. veku turska vojska, baš ovde, podigla svoje utvrđenje kako bi nadzirala karavanski pravac Podgorica – Bijelo Polje. Nešto kasnije, 1878. godine, potpuno fasciniran prizorima knjaz Nikola Petrović je uzeo pod svoje okrilje ceo predeo i naredio da se strogo čuva. To je i razlog zašto je dugo u narodu ovaj predeo bio poznat kao Zabran ili Branik. 1952. godine Biogradska gora proglašena je nacionalnim parkom.

 

biogradska gora3

 

Do jezera vodi obeleženo skretanje sa magistrale i posle par kilometara stiže se do malog objekta predviđenog za pružanje informacija i prodaju suvenira. Spavanje je, osim u šatoru, moguće samo u 10-tak brvnara pozicioniranih iznad jezera, po ceni od 11 eura. Večeri na ovakvim mestima su neprocenjive. Gusti šumski mrak razbija samo roj zvezda i nestašni mesec koji je baš te večeri rešio da se raspe po površini jezera.

 

biogradska gora5

 

Ponuda aktivnosti je i više nego bogata. U zavisnosti od afiniteta možete iznajmiti kajak, čamac, bicikl ili se prepustiti čarima safari tura ili sportskog pecanja. Ljubitelji istraživanja i planinarenja mogu uživati u šest obeleženih staza koje vode ka upoznavanju planinske lepotice Bjelasice. Samo deo ovog čarobnog sveta čini šest ledničkih jezera, usled besprekorne čistote prozvanih „Gorske oči“, kojima društvo prave istorijska, duhovna i arheološka zdanja. Posebno je lepo kada leti brvnare, katuni i vodenice ožive, a po kotlinama odzvanjaju zvona klepetuša. Više o Bjelasici u nekom narednom postu.

 

biogradska gora6

 

biogradska gora7

 

Biogradsko jezero je praznik za sva čula. Nadrealno lepi odrazi u smaragdnom ogledalu i mirisi iskonske prašume ispunjavaju i oči i dušu. Oko jezera postoji izuzetno lepo sređena i obeležena edukativna staza u dužini od 3,3 kilometra. Namenjena je svim uzrastima, tako da predstavlja odličan izbor za odlazak sa decom. Ali i iskusni pustolovi će sigurno pronaći tražene lepote bez obzira što će izostati željeni kilometri. Svako doba daruje svoje adute, ali nekako ipak glasam za kasno proleće, maj ili jun, kada se razliju neverovatne nijanse zelene i nesvakidašnje rastinje nakiti svaki kutak prašume.

 

biogradska gora8

 

Staza oko jezera je kružna i podeljena u tri velike celine – prolazi kroz četinarsku, listopadnu šumu i kroz deltu. Mi smo u istraživanje krenuli desnim krakom, kroz četinarski deo parka.
Odmah na prvom koraku se primeti da se brine o nacionalnom parku: staza je sređena, klupice nisu polomljene, postavljene su kante za otpatke, postoje brojna mesta za odmor… Imam utisak da kada se ceo kompleks održava na ovakvom nivou da je i bezobraznim i ekološki neosvešćenim ljudima nekako teže da prljaju i zagađuju.

 

biogradska gora9

 

Ljubitelji prirode i fotografije se na Biogradskom jezeru osećaju kao deca u prodavnici slatkiša. Razgoropađeno prašumsko rastinje, neverovatna paleta različitih boja i oblika šumskih gljiva, zeljasto bilje sa ogromnim listovima i jezerske refleksije planinskih vrhova i oblaka su me potpuno obuzeli i nisam znao gde pre da se okrenem. Planirani prolazak staze je oko 45 minuta, ali nama je trebalo malo više od dva sata, jer smo se trudili da nam što manje lepota promakne. Ovo nije staza za dokazivanje brzine i bildovanje kondicije. Ova staza je pravi merak i treba je gustirati sa uživanjem. U ovakvoj oazi netaknute prirode i perfektnog sklada, čovek se oseća otvorenim za sve njene blagodeti, uči kako da se povezuje sa njom, ali i da poštuje njene zakone. Ipak, takve stvari se ne hvataju u sprintu.

 

 

Staza sa punim pravom nosi epitet edukativna, jer kroz nekoliko, zaista kreativno osmišljenih punktova deca i ostali početnici imaju priliku da nauče nešto o biljnom i životinjskom svetu, ali i njihovim odnosima.

 

 

Kroz zabavu i igru saznaćete kako odjekuju razne vrste drveća, kako izgleda životni ciklus u šumi, koliko su visoka i debela pojedina stabla ili durbinom tražiti stanovnike šume. Izuzetno je dobro osmišljeno, pa će sigurno biti zainteresovani i odrasli što daje odličnu osnovu za kvalitetne porodične izlete.

 

 

U prašumi sve vri od života. Jasno da nećete tako lako sresti kunu, lasicu, medveda, vuka ili jelena, ali veverice, vodozemce, vidre, ogromne puževe golaće, razne ptice, prikrivene u hladu i nesputane na nebu vrlo verovatno na svakom koraku. Tek su gljive posebna priča. Uvek izgleda kao da je malopre padala kiša. 🙂 Neverovatna skupina oblika i boja, veličina i vrsta čini prašumu pravim rajem za ova mistična bića o kojima tako malo znamo.

 

 

Bez obzira na vrlo interesantnu stazu, kad god sam bio u prilici pratio sam nestvarne odraze po površini jezera. U zavisnosti od ugla i intenziteta svetlosti, od doba dana i godine, boja vode varira od modre, preko zagasito zelene, pa sve do smaragdne. Dok se u njoj šepure okolni vrhovi i oblaci u prolazu, shvatio sam da i prašuma ne bi imala tako velelepnu notu da nije ogledala u sred prašume.

 

 

Kao da se drvenim mostićima razgraničavaju različiti delovi staze, pa tako i stižemo do delte koju pravi Biogradska reka pri svom ušću u jezero. Ulazimo u potpuno drugačiji ekosistem. Zimzelena stabla zamenjuju kolonija zeljastih biljaka sa enormno velikim listovima i brojno neobično barsko rastinje ispod kojih se glasno čuje žubor reke koja je nadomak cilja.

 

 

Ni deo prašume koji su zaposeli listopadni džinovi nije ništa manje impresivan. Prava je milina slušati tišinu u svežem hladu senki drevnih stabala od kojih neka dostižu čak i do 40 metara visine i 400 godina starosti.

 

biogradska gora24

 

U Nacionalnom parku Biogradska gora najstrože je zabranjena seča šume, ali i sadnja i uklanjanje palih trupaca. Prirodi su date odrešene ruke i sve je prepušteno njenim zakonima. Ne može se takvo uređenje sresti na mnogo mesta i to se negde u podsvesti itekako oseća. Ako budete u prilici da posetite ove Gorske oči obavezno poštujte pravila ponašanja kako bi nas ovakve lepote što duže okruživale.

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

  1. Svetlana

    Nenade, tvoje reportaže su melem za dušu i oči i sigurna sam da svi mi ljubitelji prirode i aktivnosti u prirodi poželimo da odmah odemo i uživamo u toj lepoti. Ipak nije svima to moguće iz raznih razloga tako da mogu samo da te zamolim da i dalje objavljuješ svoje fenomenalne putopise. Tako ćemo imati ideju gde da odemo kada nam se ukaže prilika ili ćemo bar uživati dok čitamo. Priznajem da čak i kada radim i imam puno obaveza retko mogu da odolim da odmah ne pročitam reportažu čim saznam da je objavljena. Pozdrav!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.