Bosanski lonac a la Šipovo

objavljen u: Prirodopisi | 7

Kako se situacija sa Korona virusom otela kontroli i kako su sve granice zatvorene osim jedne, nama koji imamo veću količinu pundravaca u „donjem delu leđa“ i enormno veliku potrebu za pređenim kilometrima ne ostaje ništa drugo nego da se uputimo u Bosnu. Pošto sam veliki ljubitelj ove prelepe zemlje i već sam unapred bio skovao planove za obilazak, uopšte mi nisu mnogo teško pale sve ove administrativno-sistemske izmišljotine raznih (polu)stručnih štabova.

Pošto je ovo bilo porodično putovanje sa trogodišnjim sinom, sve akcije su naravno prilagođene njemu, tj. koliko on može da hoda ili koliko tata može da ga nosi. 😊 U prevodu, ceo aranžman je uključivao fascinantne prirodne lepote i zanimljivosti prilagođene porodičnoj atmosferi i laganijem ritmu sa dosta uživanja.

 

Koordinate: 44.250579, 17.039909
Rastojanje od BG: 430km
Težina: 1 – LAGANEZZE
Način realizacije: SOLO
Oprema: PATIKE, RANAC

 

Smeštaj smo našli u selu Pljeva, na samoj obali reke Plive. Ukoliko vam ne smetaju srdačni domaćini koji vam donose sok od zove, rakiju, kolače i sveža pačija jaja ili ljuljaška pored bistre planinske lepotice Plive koja nesebično pruža dom pastrmkama, čapljama ili zmijama ribaricama onda slobodno kontaktirajte Draganu za sve dogovore. Šalu na stranu, zaista sve preporuke za smeštaj i domaćine.

 

 

Šipovo, pored onog nesrećnog „ružičastog“ Zmaja, je poznato i po tome da se u njemu nalazi jedini spomenik piti na Balkanu, a možda i šire. Naravno da je godinama unazad predmet podsmevanja, ali kad pogledam kakvi su svi poluproverivi istorijski događaji, ali i učesnici istih dobili spomenik, meni ovekovečenje ovog rajskog jela zvuči baš super.

 

 

Bez obzira što sam oduševljeno upijao svaki metar beskrajno zelenih šuma i nestvarno plavih planinskih reka nisam mogao da ne primetim poražavajuću stvarnost. Na žalost, u ovom kraju vreme je stalo! Ni u jednom trenutku okolina Šipova se nije našla u nekom ozbiljnijem strateškom planu razvoja, pa čak ni za vreme predizbornih kampanja kada se obećava čak i od ’tice mleko. Naseljena mesta su poluprazna, svi su otišli za Banja Luku ili na bauštelu u Njemačku, a ozbiljni turistički potencijali čekaju neka druga vremena i/ili neke druge ljude.

 

 

Možda ću zvučati naivno ili utopistički, ali da je samo malo novca i pameti, to bi mogla biti Švajcarska. Ovako, samo retki entuzijasti se oduševljavaju, dok većinu tih mesta nisu ni lokalni meštani obišli.
Na koju god stranu da se krene, vrlo brzo se stiže do neke interesantne destinacije. Zato sam i odabrao Šipovo za bazu, minimum vožnje – maksimum uživanja i ispostavilo se kao dobitna kombinacija.

 

Šta obići u okolini Šipova?

 

Janjske otoke (44.218641, 17.122137) su najatraktivnije i najpoznatije izletište opštine Šipovo. Ljudi sa svih strana sveta dolaze da se dive arhitektonskoj gracioznosti kojom odiše ovo remek delo prirode. Bez obzira na vrele letnje temperature kako smo prilazili sve bliže, postajalo je sve prijatnije. Sa svojih 7°C Janj je jedna od najhladnijih reka Bosne i svoju svežinu nesebično prenosi na obale.

 

 

 

A obala, ostrva, otoka i čega već ni sam ne znam koliko ima. Reka Janj, kao nezadrživa sila prirode, se preliva, prepliće i skače preko brojnih kaskada i slapova, klobuči preko bigrenih kada i naslaga, huči ispod mostića i preko stena. Gde god da pogledate voda nezaustavljivo nadire i na koncu, svi rukavci i potoci se skupljaju u penušavi moćni vodopad i dalje nastavljaju prema zelenoj Plivi. Postoji i nekoliko terasa tik iznad vode na kojima se može i prezalogajiti po nešto, a posebno se ističe uvek sveža pastmrka.

 

 

 

Vrelo Plive (44.239390, 17.023474) predstavlja jedan od najvećih izvora pitke vode na Balkanu, ali i izuzetno primamljivu atrakciju opštine Šipovo. Na sedam kilometara od grada, neumoljiva prirodna sila probija zemljinu koru na tri mesta i slaveći život uz dosta hučanja i penušanja počinje da pravi seriju kaskada i slapova.

 

 

 

Temperatura vode je i leti i zimi 8°C što nedvosmisleno govori da nam Pliva stiže iz velike dubine, pravo iz srca Zemlje. Vrela su opkoljena šumom i drugim zelenilom koje u kombinaciji sa hladnom vodom pružaju pravo osveženje, posebno u letnjem periodu, tako da i ne čudi veći broj postavljenih klupica i nadstrešnica u ovoj oblasti.

 

 


Ceo njen tok je maestralan. Od početne halabuke na vrelu, kod sela Pljeva se primiruje i poprima odlike skoro pa ravničarske reke, zatim se razliva u vidu Plivskog jezera i na kraju, posle 33 kilometra putovanja, nesebično se predaje Vrbasu u vidu velelepnog vodopada koji se stropoštava preko šupljikave sedre. Pored spektakla koji pravi 22 metra vodene zavese ukrašavajući strogi centar grada Jajce, dodatno se naglašava da je po tom kriterijumu ovaj vodopad jedinstven u svetu.

 

 

Vrelo Sane (44.318942, 16.834587) je tek priča za sebe u kojoj se mogu primetiti sav sjaj i tuga ovih naših prostora. Informacija skoro, pa i da nema. Koga god da pitate pogledaće vas čudno kao da pretura po malom mozgu, jer je nekada davno čuo za to, ali hvala bogu, nikada nije bio ni on ni bilo ko koga zna. Kao da sam pitao za prečicu do Atlantide, a ne za vrelo jedne od najlepših reka Bosne.

 

 

Ruku na srce uz put sam naišao na jednu tablu, pa mi je malo laknulo da nisam (skroz) lud. Makadamski put do vrela je katastrofalan, prepun krupnog kamenja sa priličnim uzbrdicama. Na 30+C nije bila opcija da pešačimo sa klincem na leđima, pa smo se značajno pogledali, tiho klimnuli glavom, pomolili se u sebi i nastavili napred kolima. Kada smo stigli na plato prepun šljunka koje izgleda baš kao da smo se izgubili, tu smo parkirali i pronašli planinarsku stazu koja je vodila do vrela. Ono što me je potpuno fasciniralo je da kad stignete do vrela postoje table i markacije, valjda da se ne izgubite kad već do sada niste. 😊

 

 

A na vrelu raj na zemji! Kombinacija stoletne mešovite šume i huk ledene vode koja je tek ugledala svetlost dana potpuno opijaju dušu. Legenda kaže da su joj ime dali još stari Latini zbog njenog lekovitog dejstva i čistoće. I vrelo Sane ima tri kraka i svaki svojom jedinstvenošću doprinosi ukupnom očaravajućem utisku kojim odiše ova gorska koketa. Bez obzira na moćne moderne kamere, boje Sane se moraju upijati uživo.

 

 

 

Plivska jezera(44.346875, 17.219558) su najveće prirodno jezero u Bosni koje se nalazi na samo pet kilometara od centra Jajca i predstavlja pravu oazu mira. Omiljeno je mesto svima koji se bave aktivnostima na vodi – pecanje, pedalanje, plivanje, a usled specifične gustine i mirnoće vode nekoliko puta su bila i domaćin evropskim i svetskim takmičenjima u kanuu i kajaku na mirnim vodama.

 

 

 

Ukoliko se nađete tamo, nikako ne propustite priliku da obiđete čuvene mlinčiće koju se nalaze na bigrenim naslagama između Malog i Velikog Plivskog jezera. Njih 20 koji su preostali datiraju iz sredine XVI veka, ali svakako da su u međuvremenu morali biti renovirani.

 

 

 

Bili su u vlasništvu imućnijih ljudi, a sirotinja raja je davala ujam od 10% kako bi imala pravo na korišćenje. Vrednost mlinčića je istorijska i kulturološka veza sa nekim prošlim vremenima i kako bi se sačuvale ove priče iz davnina, proglašeni su 2009. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

 

Jezero Balkana(44.417122, 17.046653) je veštačko jezero opkoljeno četinarskom i hrastovom šumom koje je nastalo pregrađivanjem izvorišta Crne Rijeke. Naziv nema veze sa poluostrvom Balkan, već ime potiče od legende.

 

 

Prema predanju ovde su postojala dva velika bunara puna ribe. Kako se na turskom riba kaže baluk, mesto je prozvano Baluk – hana, tj. stanište ribe. Vreme je naziv brusilo, prvo u Balukana, a potom u Balkana koje se i danas koristi.

Danas je to popularno kupalište, stecište ljubitelja kampovanja, roštiljanja, mesto gde se beži od gradske vreve i vreline, ali i mesto gde se održava čuvena manifestacija „Dani kosidbe na Balkani“ na kojem se i dan danas koriste čuvene varcarke koje se godinama kuju u Mrkonjić Gradu.

 

 

Eko zona Zelenkovac(44.394707, 16.976723) je jedno nesvakidašnje mesto smešteno u srcu crnogorične šume, na padinama planine Lisine. To je životna zadužbina umetnika Bore Jankovića koji skoro 40 godina razvija i unapređuje ovo fenomenalno mesto. U eko zoni se nalaze i istoimeni potok, jezero, livada za kampovanje, etno brvnare, ali i kafana, atelje i galerija simpatičnog naziva „Zašto nije otišao Boro?“.

 

 

Ljubitelji prirode pored svakodnevnih aktivnosti, mogu uživati u safari vožnjama po divljim, ljudskom rukom neuprljanim prostranstvima i festivalu gljiva koji se redovno održava svake godine. Međutim, ono po čemu su nadaleko čuveni je, sad već, tradicionalni i internacionalni džez festival koji se održava krajem jula.

 

 

Toliko mnogo sadržaja na malom prostoru ne sreće se često. Kome god da sam pomenuo odmor u Šipovu, gledao me je belo sa obaveznim pitanjem: „A šta ima tamo?“. Nadam se da će ovaj tekst makar malo izvući Šipovo iz „mraka“ u kojem se potpuno nezasluženo nalazi. A mi, moje drago Šipovo, vidimo se opet!

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

7 Responses

  1. Milijana

    Rodni kraj mog tate.Obozavam Sipovo, divni ljudi, divna priroda, obozavam reku Janj.To je jedino mesto gde je toliko cist vazduh da mi ne treba fotokataliticki preciscivac vazduha, bez kog inace ne idem nigde.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.