Terra Incognita

objavljen u: Prirodopisi | 12

Avantura po “nepoznatoj zemlji”

 

Ni trenutka se nisam dvoumio da se odazovem velikodušnom pozivu udruženja Terra Incognita, te sam se i obreo u Svrljigu. Tačnije, u njegovoj okolini. Iako nikada nisam bio, duboko u srcu sam znao da će to biti pravi „zapali iz (z)grada“ vikend. Tako i bi.

Za samo dva dana bavili smo se po malo kanjoningom, planinarenjem, speleologijom, uživali u prelepoj prirodi, brčkali u smaragdnom prirodnom bazenu, upoznali se sa bujicom interesantnih istorijskih zdanja i informacija…

Koordinate: 43.461147, 22.101268
Rastojanje od BG: 270km
Težina: 3 – TAMAN MERKA
Način realizacije: SOLO
Oprema: RANAC, PATIKE, NEPROMOČIVA VREĆA
 

 

Autoputem smo do Svrljiga došli lako, za oko tri sata vožnje, a posle dodatnih sedam kilometara stižemo u Niševac gde smo se smestili u privatnom domaćinstvu. Dočekao nas je Nenad Ranđelović, osnivač udruženja Terra Incognita. Izuzetno harizmatičan i veseo, ali i obrazovan, informisan i upućen u sve skrivene kutke ovog kraja, naredna dva dana biće vodič i saputnik kakav se samo poželeti može. Sizifovskim naporima bez stabilnog izvora finansiranja i značajne podrške istomišljenika pokušava kroz svoje udruženje Terra Incognita da promoviše i realizuje turističke potencijale opštine u kojoj je rođen. Poražavajuće je što ovakve prirodne lepote i istorijska bogatstva nisu prepoznale i neke više instance, ali nažalost, tako je u većem delu Srbije.

Kao retko gde, ovde se prepliću interesantna istorija i fantastična priroda. Na malom prostoru se mogu naći retki prirodni dragulji poput pećina, kanjona, kotlova, prerasti, vodopada, ali i kulturno istorijski svedoci itekako burne dalje i bliže prošlosti.

 

 

Vikend avanturu započinjemo odlaskom do sela Prekonoga, a cilj nam je nadaleko čuvena, ali i široj javnosti, prilično nepoznata Prekonoška pećina. Znam da čudno zvuči ovaj epitet, ali zaista je tako. Put nas vodi kroz proplanke i šumarke i brzo stižemo nadomak cilja. Da se ne zbunite, velika pećinska okapina je super mesto za predah, a ulaz u Prekonošku pećinu je kroz mali otvor koji je danas srećom zaključan. Otključavamo i ulazimo. Palimo nešto baterija što smo imali, a uz malo svetla dobijamo i kustosku priču.

 

Foto: Terra Incognita

Pećina datira od vajkada, a u njoj su pronađeni tragovi boravka čoveka iz kamenog i metalnog doba, ostaci pećinskog medveda, lava, hijene… Naravno i da obiluje pećinskim nakitom te je odlukom kralja Milana Obrenovića iz 1888. godine postala prva pećina otvorena za turističke posete u Srbiji. Nekada najlepša pećina, danas je zapuštena i oskrnavljena. Bolne ožiljke su naneli bezumni pokušaji traganja za zlatom i trgovine stalaktitima. Ali, ona i dalje neodoljivo pleni.

 

 

Kako ulazimo sve dublje u pećinu postaje i sve zanimljivije. Svakim korakom otkrivamo spektakularna umetnička dela, neka visoka i preko pet metara. Uspeli smo da pronađemo i po neku boju u mračnom bezdanu i da sagledamo o kakvim lepotama su još davno pisali Jovan Cvijić i Josif Pančić.

U nameri da stignemo na sledeću tačku, vozimo se preko arheološkog nalazišta Timacum Maius iz 1 veka nove ere. Tu su trgovi, terme, zgrade, novčići, keramika; tu najlepše snove snevaju arheologija i istorija. Samo da pojasnim, mi ne vozimo auto kroz antički grad. 🙂 Usled nedostatka finansijskih sredstava sve navedeno je zatrpano i umesto svetski poznatog turističkog mesta danas je tu neiskorišćena livada.

 

 

Stižemo do Kopajkošare, sela na obroncima planine Kalafat gde se nalazi još jedan speleološki biser, nepravedno zapostavljen i gurnut na turističku marginu. Sedamdesetih godina prošlog veka, vesti koje su iz pećine Samar odjeknule bile su planetarni hit, a danas je Kopajkošara jedino selo bez asfalta u opštini Svrljig. 1969.godine Milutin Veljković je započeo jedinstven speleološki i naučni poduhvat i u eksperimentu dugom 464 dana oborio Ginisov rekord.

 

 

Kroz pećinu protiče Kopajska reka praveći mnoštvo kaskada, virova, lavirinata da bi na samom izlazu trijumfalno ripila iz pećine u vidu vodopada Ripaljka visokog pet metara. Na žalost, ni fascinantne prirodne lepote ni Milutinov nadljudski poduhvat zabeležen u svetskoj istoriji nisu dovoljan razlog za uređenje i turističku eksploataciju.

 

 

Pošto već nismo mogli da uđemo u pećinu sa jedne, odlučili smo se da probamo sa druge strane, jer ovaj nesvakidašnji spomenik prirode to zavređuje. Posle kraćeg pešačenja po kolskom putu, skrećemo u šumarke. Potpomognuta obilnim padavinama i ovim kvazi letom, bujna vegetacija nezadrživo osvaja prostor i vrlo brzo smo se našli opkoljeni u pravom listopadnom lavirintu. Ko zna šta bi se desilo da nismo ostavljali hlebne mrvice iza sebe. 😊

Neverovatno je koliko sve vrvi od života. Slatkim nektarom raznobojno planinsko cveće mami insekte na gozbu. Gde ima insekata, ima i gmizavaca, a uz njih idu i ptice i sisari. Sve funkcioniše kao švajcarski sat kada nema čoveka da „malo uredi stvari“.

 

 

Osetio sam da smo blizu. Prolazimo kroz tajni prolaz sačinjen od žbunova. Verujemo da se bajkovito otvara samo putnicima sa dobrim namerama i iskrenim srcem. Naglo se spuštamo, postaje osetno hladnije. Odjednom se iza „ćoška“ pojavljuje prerast. Da li usled neverovatne mimikrije i perfektne kamuflaže ili naše nesposobnosti da promovišemo lepote koje imamo, za ovaj kameni most visine 15 metara i 25 metara širine veoma mali broj ljudi zna.

 

 

O prerastima sam pisao u par navrata, više možete pročitati OVDE i OVDE. Izuzetno retki i malobrojni, ovi prirodni slavoluci predstavljaju čudo prirode i izuzetan mamac za ljubitelje prirode i avanture. Ali, ne samo da je nepoznata široj javnosti, već ova možda i najspektakularnija prerast u Srbiji čak nema ni ime?! Pa kad je već tako, onda ću ja da kumujem i krstim. 😊 Zvaćemo je prerast Sudvek.

 

 

Zaista veličanstveno izgleda, sa nekoliko prozora i pećinskih rupa na tavanici (vigledi) stopljenih jedna sa drugom. Za ovo pravo čudo prirode zaslužna je Kopajska reka koja ne prestaje da iznenađuje. Samo 20 metara od ulaska u pećinu ona pravi ponor Sudvek i nestaje sa lica Zemlje da bi se pojavila nešto kasnije u pećinskom sistemu Samar.

Više turistički nego sportski dan zaokružujemo posetom bazenu u selu Popšica. Uz rashlađenje u kristalno čistoj vodi servira se i nesvakidašnji pogled na krovove kuća, okolne vrhove i ovce koje prolaze pored smaragdnog bazena.

 

 

Drugi dan bio je rezervisan za avanturističko istraživanje Niševačke klisure. Mnoštvo predivnih prirodnih varijeteta se nalazi na relativno malom prostoru, tako da avantura po ovoj „nepoznatoj zemlji“ može da zadovolji najrazličitije želje. Krećemo se nekadašnjim karavanskim putevima, a Neša sve to dodatno potkrepljuje interesantnim pričama o rimskim osmatračnicama i kulama. Dok smo brali majčinu dušicu i rtanjski čaj dotičemo se i Svrljiškog jevanđelja iz 1279. godine. Reč je o 11 preostalih pergamentnih strana koje su pronađene prilikom rekonstrukcije hrama Svete Petke. Evo opet miksa prirode i istorije.

 

 

Liniju klisure koju je izdubio Svrljiški Timok prati i pruga, kao naša paralela na nekadašnje karavanske puteve koji su ovuda prolazili. Da bi se savladala ova prirodna prepreka potrebna su čak 32 tunela i 20-tak mostova, a neke je projektovao čuveni Milutin Milanković.

 

 

U klisuri pored planinskog bilja može se uživati i susretu sa brojnim životinjama. Bilo je nekih pozera, a naleteli smo i na dve kune koje nisu želele neočešljane da se slikaju, pa su brzo šmugnule u rupu. Ni poskoci nisu bili za druženje, ali svakako obratite pažnju, jer ih ima dosta u klisuri.

 

 

Iako ceo kraj obiluje izuzetnim vidikovcima i kadrovima koji su raj za ljubitelje fotografije samo sam razmišljao o kanjonu Belice. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu, jer najzad krećemo. Ulazimo u predeo koji neodoljivo podseća na džunglu, osećamo da je sunce gore ali se grčevito bori sa gustom vegetacijom i ne može da prodre.

 

 

Sve ukazuje da ovde nema slučajnih prolaznika, ovde zalaze samo iskonski ljubitelji prirode. Prelazimo Belicu nekoliko puta, savladavamo par stena i stižemo do dela gde se staza završava i gde počinje avantura u živopisnom kanjonu.

 

 

U rano proleće skupljaju se velike količine bujičnih voda. Kako ne može da prođe, u najužem delu kanjona voda počinje da se vrtloži i koristeći kamenje ispod sebe kao alat dubi stene i stvara prirodne okrugle kade.

 

Ove izuzetno retke impresivne prirodne kreacije nazivaju se Kotlovi. Kanjon reke Belice je relativno mali, ali za njegovo savladavanje je potrebna obrnuto proporcijalna količina avanturističkog duha, spretnosti i otpornosti na hladnu vodu. Kanjon čini niz kotlova i virova koje smo morali preplivati, pregaziti ili savladati skakutanjem po kamenju, a svaki od njih je razgraničen od sledećeg manjim ili većim vodopadom uz koji smo morali da se uzveremo.

 

 

Foto: Terra Incognita

Ni hladna voda ni zahtevne fizičke aktivnosti nisu mogle da odagnaju želju da vidimo lepotu koja se krije iza sledećeg ugla, a zaista ima kadrova koji su apsolutno očaravajući.

 

 

Izlazak iz kanjona nije značio i kraj avanture. Uputili smo se na vrh, na litice gde su ostaci drevnog grada. Na početku smo se susreli sa nešto strmijim usponom, malo sipara i puno prelepih vidikovaca. Prosto je neverovatno kako iza svakog ugla se mogu naći zaostavštine drevnih vremena u vidu ostataka nekih građevina i/ili delova grnčarije starih 20ak vekova, pa čak i fosili životinja iz praistorije. Ipak, najzanimljivije tačke je postavila priroda – vertikalne stene koje smo morali savladati na putu do vrha.

 

Foto: Terra Incognita

Nošeni znanjem da su jedine granice u životu one koje smo sami sebi postavili i da je uz pomoć dobre ekipe sve moguće, ove na izgled nepremostive prepreke postaju naša pobeda dana. Naravno, pobeda nad sobom, ne nad planinom! Pogled sa vrha začinjen meandrom Svrljiškog Timoka daje prelepu perspektivu na celu klisuru, Staru planinu, Ozren i ostale brojne vrhove.

Ostaje samo da svojim posetama učinite da ovaj izuzetni deo Srbije izgubi epitet nepoznat…

 

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

12 Responses

  1. Svetlana

    Hvala na ovom divnom putopisu i slikama od kojih zastaje dah.
    Neverovatno je koliko lepota i pravih izazova za ljubitelje prirode ima u Srbiji a većini su potpuno nepoznati. Ovo je sjajan način da ljudi makar steknu sliku o tome i dobiju ideju kako da dožive pravu avanturu i uživaju svim čulima.
    Nadam se da ću biti u prilici da i ja to učinim

    • Nenad Nesic

      Draga Svetlana,
      Hvala vam što pratite i komentarišete. Potpuno ste u pravu, mnogo je prelepih i prilično nepoznatih delova Srbije. Nadam se da ću bar nekog pokrenuti i motivisati da ih upozna. Za vas ne sumnjam da ćete to učiniti. 😉 Planinarski pozdrav!!!

  2. Marko Plavšić

    I kao po pravilu, nepoznati delovi su obično u istočnoj Srbiji. Ne znam zašto je to tako, ali eto…

    • Nenad Nesic

      Poštovani Marko,
      Verovatno je zbog slabije naseljenosti, našeg smisla za turizam i promovisanje lepota koje imamo. Ali to ne znači da su manje vredni ti delovi i da ih ne treba posetiti. 🙂 Veliki pozdrav!

  3. Vesna

    Predivna reportaza! Slike iz kanjona reke Belice su me podestile na podsetile na kanjon Nevidio, koji je mozda veci ali ne i lepsi. Koliko mnogo moze da se vidi i dozivi za svega par dana. Hvala vam!

    • Nenad Nesic

      Draga Vesna,
      Hvala puno. Nisu baš slični Nevidio i Belica, ali za mene svaki kanjon ima svoju jedinstvenu lepotu. Sve opisano u tekstu staje u jedan vikend. Naravno da može da se to i malo produži 🙂 Veliki pozdrav

  4. Tijana Nešić

    Neko bi rekao da sam pristrasna, jer je pisac ovih fenomenalnih tekstova izabranik mog srca 😉 Ali, Nenade, moram da te pohvalim, bez obzira na to. Upravo si izabranik jer imaš taj neverovatan dar da inspirišeš i budiš optimizam, da osetiš i preneseš emociju, da voliš i da se boriš za ono što voliš. To se oseti u svim tekstovima, a primećujem da oni vremenom postaju sve bolji i sve živopisniji, kao da te priroda sa svakom novom avanturom uzdiže i menja 😀
    Samo nastavi sa istraživanjem, i teleportacijom čitalaca u svet koji se pred tobom otvara i čiji ti duh uspevaš svaki put da uhvatiš i shvatiš! 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.