Kanjon Uvca

objavljen u: Prirodopisi | 6

 

Kanjon Uvca se nalazi na jugozapadu Srbije, na predivnom Zlataru. Grandiozan i misteriozan, logično je da krasi skoro sve turističke brošure Srbije. Lako se ponosimo nestvarnom lepotom, uživamo u fotografijama na internetu i televiziji i svojatamo ga; pominjemo retke biljke i životinje kao da smo ih sami odgojili, ali ipak, to nije dovoljna motivacija i inspiracija da ga „udostojimo“ posete.

Cilj ovog teksta jeste da se shvati da Uvac nije ni toliko daleko niti da je zahtevno obići ga, kao i da će uspomene na prelepi vikend na Uvcu biti džoker za preživljavanje paklenih dana na gradskom betonu.

 

Koordinate: 43.349928, 19.990381
Rastojanje od BG: 250km
Težina: 2 – LAGANEZZE
Način realizacije: SOLO
Oprema: RANAC, TRENERKA, PATIKE

 

 

Uvac je reka koja izvire ispod planine Jadovnik i vekovima je predstavljala prirodnu silu, ali i granicu. U gustim šumama u kojima su se nekada krili hajduci, danas uživaju planinari i avanturisti. Godine 1979. čovek je rešio da obuzda reku i da je iskoristi za svoje energetske potrebe. Postavljanjem brana ceo kraj je dobio drugačiju fizionomiju. Tako su i nastala tri jezera: Uvačko (Sjeničko), Zlatarsko i Radojinsko. Postoji još jedna legenda o nastanku Uvca, za nijansu drugačija. 😊

Na Pešteru je nekada postojalo jezero u kojem je živela troglava aždaja. Kako je dugo maltretirala okolno stanovništvo, Sv. Đorđe je rešio da je ubije. Posle bespoštedne borbe, savladana neman je zamahnula repom, okrnjila šumu i pocepala planine. To objašnjava nedostatak drveća na Pešterskoj strani kanjona Uvca, izvor čemerno hladne vode Zmajevac kao i specifični, zmajoliki oblik rečnog toka.

 

 

Ova moćna reka je oduvek bila izvor života za sve u svom okruženju. Ne zna se da li ima više zaštićenih vrsta u vodi, na zemlji ili u vazduhu. Uvac je dom pastrmkama, mladicama, klenovima, šaranima, vidrama… Na njegovim obalama možete naići na lisice, medvede, vukove, jelene, poskoke, zečeve, a čim podignete glavu ugledaćete čaplje, orlove, sokole… Krunisani kralj Uvca je, naravno, beloglavi sup. Glavna atrakcija rezervata prirode je ptica impozantne veličine, visine 90-110 centimetara sa rasponom krila čak do tri metra. Ovu moćnu životinju smo skoro istrebili svojim nepromišljenim potezima i doveli njihovu koloniju na sedam jedinki. Posebno su nejasni naši potezi ako se zna da ova ptica nije grabljivica, već lešinar. Njena uloga je potpuno suprotna od ljudske, ona čisti prirodu i održava je. Možda nam je zato bila strana. Zajedničkim akcijama, brigom i učešćem rendžera, biologa, ali i izvora finansiranja dragocena kolonija se oporavila i sada broji oko 500 jedinki. I to nije sve. Ova monogamna, predivna ptica je uspešno raseljena, pa sad svoj doprinos u balansu ekosistema daje i u kanjonima Mileševke, Trešnjice i Tare.

 

⇐Rendžer u akciji – zbrinjavanje beloglavog supa sa povređenim krilom

 

foto: Vladimir Rajković

Do raja zvanog kanjon reke Uvac vas deli oko 250 kilometara i četiri sata vožnje. Najbolje je ići preko Čačka i Ivanjice. Prateći navigaciju, ali i postavljene table treba skrenuti sedam kilometara pre Sjenice sa magistralnog puta i makadamom stići na odredište. Smeštaj sam našao u selu Družinići, kod porodice Munić. Raspolažu sa nekoliko bungalova i 12 ležaja, ali kako su radovi u toku, uskoro će proširiti kapacitete na 20. Ova divna i gostoprimljiva porodica će se zaista potruditi da se osećate prijatno tokom boravka. Bave se stočarstvom, poljoprivredom, pčelarstvom i prikupljanjem lekovitog bilja. Pogledajte njihovu ponudu OVDE.

 

 

Tako da ako se sa njima dogovorite i oko klope, očekujte da ćete uživati u domaćim i preukusnim specijalitetima – pite, sjenički sir, kajmak, ćevapi, med, slatko, uštipci, čajevi, rakije… Iako žive daleko od grada i modernih zagađenja, prate trendove. Tako da im se možete obratiti putem telefona ili mejla, a njihovu ponudu pogledati na sajtu http://www.kanjonuvacsmestaj.rs/.

 

 

Glavni turistički adut je nesvakidašnja kreacija prirode. Spajanjem neponovljivih meandara, smaragdno zelene boje Uvca i krstarenjem gospodara neba stvara se slika, koja poput čarolije vas uvlači u neki drugi svet. Svet u kome bar na trenutak, možete da zaboravite na svakodnevne muke, da pogledate duboko u sebe, da oslušnete prirodu u punom zamahu i potpuno se „podate“ čarima neponovljivog iskustva. Shodno ovome, tako su i koncipirane aktivnosti – neraskidivo vezane za nestvarno lepe uklještene meandre. Pored pecanja, vožnje kajacima i biciklima, dve preporučene varijante su odlazak na vidikovac Molitva i vožnja čamcima po meandrima.

 

 

Do Molitve se može stići peške i kolima. Pošto nisam neki fan planinarenja kolima, zadržaću se na prvoj varijanti. Staza kreće od kampa na obali jezera. Uređena je i markirana. Duga je oko sedam kilometara sa visinskom razlikom od oko 400 metara, tako da nije previše zahtevna. Štaviše, prijatna je i opuštajuća i mogu je upražnjavati i planinci – rekreativci.

 

 

Uz put ćete nailaziti na dosta zanimljivosti koje će samo upotpuniti šetnju, ali ne i na pitku vodu, pa obezbedite dovoljnu količinu. Na početku kanjona je viseći most koji je bio važna obrazovna karika, jer je predstavljao jedini spoj dve obale, kao i jedini put do škole. Kako je škola zatvorena, ostao je samo kao turistička atrakcija i svedok jednog prošlog vremena. Negde na oko pola puta nalazi se šumarak kroz koji protiče hladni Mrčki potok, tako da je ovo mesto idealno za rashlađivanje i pauzu u vrelim letnjim danima.

 

 

Odmah po izlasku iz šumarka nailazi se na plato kojim dominira Devojačka stena. Izgleda nekako tužno i dostojanstveno, baš kao i legenda po kojoj je dobila ime. Pretpostavljate da se sa nje devojka bacila u duboki ambis usled nesrećne ili zabranjene ljubavi.

 

 

Na nekoliko mesta se pruža predivan pogled na kanjon i meandre, ali znajte da je ubedljivo najbolji sa Molitve. Na ovoj steni su se godinama, iz poštovanja prema reci i kanjonu, održavale ceremonije i molitve, pa je tako i dobila ime. Kada sam stigao do drvenog platoa vidikovca meandri su „pukli“ ispred mene u svojoj punoj raskoši. Shvatio sam da najprepoznatljivija slika Uvca koja se koristi u reklamne svrhe uopšte nije dorađivana. Sve je idealno podešeno, tako da ovo vajarsko čudo prirode čini da obični foto aparati na trenutak postanu profesionalna foto oprema.

 

 

 

 

Druga preporuka je krstarenje Uvcem. Opet meandri, ali doživljaj iz drugog ugla. Menjamo ptičiju za perspektivu vidre. Čamci kreću iz kampa Markova zaravan i tročasovna avantura košta 1250 din. Uključuje ulaznicu za rezervat, vožnju i posetu Ledenoj pećini.

 

 

 

Nije bez razloga ova akcija izuzetno popularna, jer vas ubacuje u samu žižu zaslepljujuće prirode. Vožnja suženim rečnim tokom, koji više podseća na lavirinte dok se savija i do 270 stepeni i probija kamene litice visoke i do 100 metara, ostavlja duboki trag. Prolazi se i pored vertikalnih stena gde su gnezda sa ptićima, pa ćete, uz malo sreće, biti u prilici da i gledate uživo scene iz Opstanka. Krstarenje u jednom smeru je do pećine, gde se izlazi iz čamaca i kreće obilazak.

 

 

Ledena pećina je još jedan biser Uvačkog rezervata. Znatiželjni speleolozi su otkrili da su Ledena i Ušačka pećina povezani i da spletom svojih kanala koji izbija sa druge strane planine u selu Lopiže čine najduži pećinski sistem u Srbiji dug preko 6.000 metara. Postoji i mogućnost organizovanja cele podzemne avanture, ali o tom, drugom prilikom.

 

foto: uvac.org.rs

Ledena pećina poseduje sve što krasi jednu prvoklasnu pećinu: dvorane, ukrase, okamenjene draperije, pećinski nakit, visoke stubove, terase… Samo jedan mali deo je uređen stazama, ali čak je i on bez osvetljenja, pa obilazak ovog okamenjenog čudesnog sveta predstavlja jedinstven događaj. Kako se koriste lampe više se osećate kao istraživač nego kao turista, što celoj turi daje posebnu draž. Poseta je moguća samo uz dogovor sa čuvarima rezervata, jer je postavljena metalna ograda. Ovaj vid bezbednosti je urađen kako bi se sprečilo obesno ponašanje praznoglavaca koji iz nerazumljivih razloga odlamanje stalaktita doživljavaju kao vid zabave.

 

 

U Uvcu se može uživati i kroz pecanje, iz kajaka ili sa bicikla. Za šta god da se odlučite nećete pogrešiti, jer Uvac poput beloglavog supa na nebu, nesebično širi krila za sve ljude dobre volje.

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

6 Responses

  1. Sanja Ciganovic

    Odlican blog. Dodala bih samo veliko postovanje prema ribocuvarskoj sluzbi, bez koje Uvac ne bi bio raj za sve koji vole prirodu. Njihova briga o prirodi, orlovima, trud da se put do pecina prilagodi i turistima kojima je otezano kretanje, njihova pruzena ruka svakome ko dolazi sa dobrim namerama.. Da ne pominjem brigu o starcima po brdskim selima, kojima su ovi ljudi jedini kontakt sa lekovima kad zaveje sneg… Ljubav i entuzijazam koji ce svakoga, ko je jednom bio, da oduseve toliko da vec planira novu posetu Uvcu i Sjenici.

    • Nenad Nesic

      Hvala Sanja. Što se mene tiče podrška i zahvalnost za sve koji održavaju i brinu o takvim lepotama naše zemlje. Veliki pozdrav

  2. Marija

    Ta varijanta kajacima odakle bi bila najzgodnije da se krene ? Jer imamo SUP daske (isti prilaz može da posluži),teren nepoznat,a nekako na karti ne uspevam da se snađem.Ne bih da veslamo deo odakle kreću ture čamcima,negde bih bliže meandra,ali po slikama je obala nepristupačna i vrlo malo puteva vode do vode.Neka ideja ?

    • Nenad Nesic

      Draga Marija,

      Nema mnogo mesta gde se može prići vodi, okolo su baš strme i visoke litice. Koliko poznajem taj kraj, predlažem da krenete od mesta gde kreću i čamci, jer do njega se stiže kolima i lagan je prilaz vodi. Ne znam šta znači “negde bih bliže meandra”, jer su oni svuda 🙂 Ne znam koliko sam pomogao, ali ako treba još nešto stojim na raspolaganju, Lep provod želim, pozdrav!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.