Ponos Jadovnika

objavljen u: Povezani tekstovi | 2

 

Ovog posebnog i energičnog čoveka sam upoznao prilikom prolaska kroz specijalni rezervat prirode „Klisura Mileševke“. Visok i vitak kao malobrojne Pančićeve omorike, o kojima inače i vodi računa, svojim neobično prodornim pogledom i stavom, odmah mi je privukao pažnju. U startu je delovalo kao samo uobičajeno srdačan susret ljubitelja planinarenja, ali kako je vreme odmicalo shvatao sam da se u njegovoj pojavi krije mnogo više.

 

 

Zajedno smo tog vrelog, julskog dana prošli 12 kilometara kroz kanjon, od Kašana do isposnica Svetog Save, što je bilo dovoljno da čujem samo neke od njegovih priča, da osetim koliko se ovaj čovek trudi da unapredi, očuva i promoviše svoj zavičaj, da ostanem zatečen njegovom posvećenošću… Na Veku bi svako od nas trebalo da se ugleda! Kad bi svaki deseti ili dvadeseti od nas se ponašao i trudio kao Veka, Srbija bi bila mnogo lepše mesto za život.

 

 

Vjekoslav je dete Jadovnika i ta planina je neodvojivo utkana u njega. Rođen je Miloševom Dolu, selu pod Jadovnikom 1970. godine. Osim završavanja visokih škola u Novom Sadu i Beogradu, nije napuštao rodnu grudu, pa je tako skućen sa porodicom u Prijepolju gde i radi kao komandir Saobraćajne policije.

 


Veka je deo malog, ali itekako agilnog i efikasnog udruženja građana “Jadovnik“. Od osnivanja 2009. godine, njih desetak se na sizifovski način bore sa svim nus pojavama modernog srpskog društva. Uhvatili su se u koštac sa nemaštinom, nezainteresovanošću, sporom i tvrdom birokratijom, sa izgubljenim osećajem za ekologiju i za suživot sa florom i faunom… Iako je protivnik nadprosečno moćan, njihovi rezultati su zadivljujući. Odmah po osnivanju formirano je hranilište beloglavih supova „Kašan“, nazvano po istoimenoj lokaciji, u saradnji sa JP Srbijašume. Tome je prethodio strateški odabir lokacije zbog preko potrebne određene termike neophodne za uzletanje supova. Na taj način se održava i povećava druga najveća kolonija beloglavog supa u Srbiji. Trenutno ih je oko 35 parova, a jedino ih više ima u kanjonu Uvca. Mesečno im se odnese oko dve tone mesa, što klaničnog otpada, što uginule stoke iz seoskih domaćinstava. Međutim, i drugi su osetili veliko srce, brigu i hranu, tako da se na hranilištu može zateći i vuk, mrki medved, divlja svinja, lisica, suri orao, crni lešinar…

 

 

Konkretni rezultati rada hranilišta nisu zanemarljivi. Smanjio se upad zveri u seoska domaćinstva, skoro da je nestala ružna praksa bacanja crkotina po rekama i šumama i značajano je porastao broj turističkih poseta. Da bi obezbedili pojačanu kontrolu, uspeli su da postave i video nadzor. Hranilište nije jedino dostignuće UG „Jadovnik“. Sređivali su izvore voda, postavljali drvena korita, markirali staze, postavili veliki broj specijalizovanih kućica i hranilišta za sove i još neke od 142 primećene vrste ptica koje ovde žive…

 

 

Najveći problem u njihovom radu je, naravno, finansiranje. Iako potražuju samo za gorivo, do njega teško dolaze u zadnjih par godina. Kroz manje projekte, pomoć je stizala od opštine i do nedavno, od kablovskog operatera SBB-a iz Beograda. To naravno nije dovoljno. Ali, ne klone Veka duhom, već naprotiv, sprema nove ideje. Već će nekako usput rešiti kako da ih realizuje.
Osim ovog, skupili su i obradili materijale za nekoliko knjiga. „Jadovnik i podjadovnička sela“ i „Ptice Jadovnika“ su već objavljene, a za potpuno spremne „Leptire Jadovnika i Mileševke“ i „Gmizavce i vodozemce Jadovnika i Mileševke“ čekaju se neka malo bolja vremena.

 

 

 

Na Vekinu inicijativu, pripremu treka i izveštaje izviđanja sa terena, uspeli su, u saradnju sa JP Srbijašume, da realizuju projekat „Staza zdravlja“. Početak je kod mesta Vitiljka, jedinstvenog mesta sa kog se vidi i izlazak i zalazak sunca nad Jadovnikom. Staza je kružna, dugačka 9,1 kilometar i prolazi pored jednog od poslednjih aktivnih katuna i dva prelepa vidikovca, Vranića stijene i Fijulj. Ova izuzetno lepo obeležena staza je pogodna za planinarenje, trčanje i tzv. fartlek trening.

 

I taman kada sam pomislio šta je sve uspeo da uradi, on nastavlja dalje svoju priču. Postigli su, a koliko je bilo teško samo oni znaju, da organizuju tri ultramaratona koji se održava na teritoriji tri zaštićena prirodna rezervata. Kvalitet, organizaciju i zanimljivost maratona prepoznalo je više od 200 učesnika iz desetak zemalja i svi posebno ističu ekstremnu stazu “Mate”, sa visinskom razlikom preko 2.000 metara, koja spada među najzahtevnije u čitavom regionu. U finansiranju su pomogli opština Prijepolje, Turistička organizacija Prijepolje, Voda Vrnjci i firma Autokodeks iz Beograda, ali to i dalje nije ni približno dovoljno sredstava za bezbrižnu organizaciju.

 

 

 

Veka i njegove kolege ne samo da istrajavaju u borbi, nego i povećavaju ambicije i želje kada je u pitanju očuvanje i napredak Jadovnika i Mileševke. Poslednji veliki poduhvat je obeležavanje mrkog medveda Miloša koji je urađen u saradnji sa Prof.dr.Duškom Ćirovićem i njegovim timom, a sredstva su obezbeđena preko donacija organizacije Rufford iz Engleske. Ovaj trogodišnji mrki medved je prvi primerak kome je stavljena ogrlica za monitoring izvan NP Tara i biće nadgledane sve njegove kretnje i navike u naredne tri godine.

 

 

 

 

Prestižno priznanje „Zeleni list“, koje se tradicionalno dodeljuje u okviru najstarije ekološke akcije u Srbiji, uručeno je 2016. godine Vjekoslavu za zaštitu biljnog i životinjskog sveta, kao i za podizanje ekološke svesti na području prijepoljske opštine. Lično mislim da se ove nagrade često dodeljuju po nekom ključu ili narudžbini, ali u ovom slučaju nemam ni najmanju dilemu da je Vjekoslav potpuno zaslužio.

 

Od projekta do realizacije, preko neke nove ideje, ponekog priznanja i tapšanja po ramenu, Veka se ne obazire previše, već nastavlja da čini dobra dela uprkos svemu. On menja Srbiju i ceo svet tako što je počeo od svog zavičaja. Samo se iskreno nasmeje i kaže: „Biće bolje“. Tako se jedino i menja svet, sve ostalo su prazne priče.

Alal ti vera Veko!

 

 

*Svrha ovog teksta je da podelim oduševljenje izuzetnim čovekom kojeg sam upoznao, ali i da probam da apelujem i doprem do nekoga ko prepoznaje značaj Vekih aktivnosti i pri tom ima želju i/ili mogućnosti da pomogne u jednom strasnom i iskrenom radu.

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

2 Responses

  1. Nenad Nesic

    Hvala Vama na lepim rečima. Veka je zaista izuzetna osoba, ovo je najmanje što sam mogao da učinim. Divan primer za sve nas kako se voli i promoviše priroda i zavičaj.

  2. Petar

    Svaka čast za akcije. Ipak ne bih se ja baš sreo sa Milošem negde na Jadovniku. Iako ima te uređaje, hehe.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.