Kanjon Toplodolske reke

objavljen u: Prirodopisi | 9

Spasimo srpski Kolorado!!!

 

Značajan deo mog života posvećen je obožavanju prirode, a ovaj blog je moj način da tu ljubav promovišem i širim. Do sada sam samo pisao o lepotama i avanturama po Balkanu, kao i o svim informacijama potrebnim da ih doživite. Međutim, nekad je potrebno više od promocije.

Ovaj tekst, dakle, shvatite kao molbu, kao apel da se sačuva jedan čarobni predeo na Staroj planini kome moćnici prete zbog nedostatka vode u veštačkom Zavojskom jezeru na kome se nalazi i hidroelektrana. Krenimo redom.

 

Koordinate: 43.3078037, 22.6338499
Rastojanje od BG: 320km
Težina: 2 – LAGANEZZE
Način realizacije: PLANINARSKI KLUB
Oprema: KUPAĆI, PATIKE, NEPROMOČIVA VREĆA

 

 

Foto: Snežana Lazić

Mistična i divlja, zanosna i nepregledna, Stara planina pruža beskrajne mogućnosti. Svako ko je jednom bio, u dubini duše zna da se jednostavno mora vratiti. Svet čarolije, u koji je gvirnuo, ga neprestano mami, doziva, podsećajući ga izazovno na predivne trenutke. To je svet gustih stoletnih šuma i zvezdanog svoda, raskošnih vidikovaca i obronaka kojima odzvanjaju meketanje ovaca, topot i rzanje divljih konja. To je svet koji će vam garantovano okovati i preplaviti sva čula i zavući se pod kožu pre nego što vas pusti nazad u veliki, prljavi grad.

 

 

Iako je priroda u ovom kraju bila itekako darežljiva, život ljudi je ovde od vajkada bio težak. Valjalo je „muški“ poturiti leđa samo za puku egzistenciju. Ceo ovaj predeo, u svim prethodnim državama, je bio skrajnut i izopšten iz svih planova i razvoja, a naročito posle Drugog svetskog rata kada je zabeleženo tendenciozno uništavanje srpskog sela. Tako, danas sa pomirenjem gledamo zabravljena domaćinstva i ognjišta koja umesto pucketanja vatre krase paukove mreže. Bez obzira na to, u ovim arhaičnim selima, žive ljudi širokog osmeha i još šire duše, te će svakog putnika namernika dočekati kao da im je stigla tetka iz Kanade.

 

Foto: Snežana Lazić

Pored toga, očuvana priroda Stare planine je neraskidivo vezana za bogatu istoriju, ponosnu tradiciju, ali i zanimljive legende. Nemojte da vas začudi ako pored planinara i biciklista, naiđete na lovce na blago koji traže grob Atile Biča Božijeg, izgubljeno zlato nekadašnje najveće rimske kovnice na Balkanu ili skriveno blago popa Martina.

 

 

Kanjon Toplodolske reke se ušuškao između padina Stare planine, blizu sela Topli Do. Do njega se najlakše, iz Beograda, dolazi preko Niša, Bele Palanke i sela Temska. Na putu ćete proći pored istoimenog manastira. Interesantno je da duhovno zdanje koje je posvećeno Svetom Đorđu više puta rušeno i obnavljano, ali i da je početkom prošlog veka preobraćeno iz muškog u ženski. Manastir je nadaleko je čuven po proizvodnji biljnih preparata i melema protiv psorijaze, herpesa, gljivica, ekcema…

 

Recept su donele ruske monahinje kada su se, posle građanskog rata u Rusiji, odlučile da ostatak života provedu u Srbiji umesto u surovoj sibirskoj pustagiji.

 

Kako je lepota u oku posmatrača, mogu slobodno da kažem da je kanjon Toplodolske reke najlepši kanjon u Srbiji u kojem sam bio do sada. Njegova neuprljanost i krotkost pružaju osećaje mira i spokoja. Iako sam bio prvi put, potpuno sam se prepustio harmoniji i delovalo je kao da je sve na svom mestu, kao da ovde pripadam.

 

Plan akcije u kojoj sam učestvovao, a koju je vodio KAUP i njihov tadašnji vodič, prekaljeni vuk Zdravko Ševo, bio je da desetak kilometara uzvodno od manastira uđemo u kanjon.

 

Može se ići i dalje, ali je potrebno da ste dobar poznavalac Stare planine i da imate dovoljno vremena. Kroz žbunje i sporadičnu listopadnu šumu silazimo do predivnog vodopada, koji uz odzvanjanje ritmičnog huka pada u vir idealan za kupanje.

 

Foto: Snežana Lazić

 

Moć divlje planine primetna je u svakoj kapljici, kao suze, čiste reke. Neverovatno je prijatno kupanje u ovom viru ispod vodopada. Mlazevi prirodnog tuša spiraju sav stres i negativne emocije nagomilane kao posledice života u urbanoj džungli.

 

 

Toliko je lepo i raznoliko da sam imao privid da se nalazim na nekom filmskom setu. U jednom trenutku je izgledalo kao da posmatram svet kroz filter photoshopa.

 

 

Crvenkasto – mrko lišće je treperilo na povetarcu, a zalutali pastirski kućerci sklepani od crvene gline sa crvenim pločama su provirivali iza istobojnih stena. Pažnju je odvlačila samo reka koja se komešala u izvajanom koritu od crvenog peščara.

 

 

 

Kada sam video ovaj prizor bilo mi je jasno zašto ovaj kanjon zovu srpski Kolorado. Već iza sledećeg ćoška, usled drugog sastava stena, reka postaje zelena, a na pojedinim mestima gde se formira prirodni đakuzi, čak i bela. Bela boja asocira na snegove sa Midžora, najvišeg vrha Stare planine, koji svojim otapanjem svake godine iscrtava vodopade, probija kanjone i uopšte povećava dotok reka ove regije.

 

 

U pojedinim delovima kanjona prolazak je moguć jedinom plivanjem, što celoj avanturi daje dodatnu čar. Zbog toga treba obratiti pažnju na stvari koje nosite sa sobom. Toplo preporučujem samo kupaći i patike zbog pojedinih klizavih stena, a ako je još nešto neophodno – obezbedite nepromočivu vreću.

 

 

U suprotnom ćete kao i ja, praviti cirkus žonglirajući ranac. Inače, reka je puna rečnih rakova i potočne pastrmke što je siguran znak da se radi o visokom kvalitetu čiste vode. To je, ujedno, i pozivnica za ljubitelje mušičarenja koji dolaze u velikom broju na obale ove predivne reke.

 

 

Nakon tri, četiri kilometra, Toplodolska reka se uliva u Temsku i združenim snagama nastavljaju da donose život nekim drugim obalama, da uveseljavaju svojom lepotom neke druge ljude. Tu, ispod lokalnog puta i mostića, bio je kraj i našeg kanjoninga. Ukoliko vam se ukaže, ne propustite priliku da posetite ovo malo parče raja, jer možda sledeće neće biti.

 

Foto: Snežana Lazić

 

Šta je problem i zašto možda sledeće prilike neće biti?

 

U ovom malom raju na Staroj planini danas se odvija bitka neravnopravnija od one između Davida i Golijata ili Sparte i Persije. Naime, nakon što je dvadesetih godina prošlog veka napravljena brana i tako formirano Zavojsko jezero, reka Visočica je podzemnim cevima preusmerena direktno do turbine HE Pirot. Kako vode u jezeru nema dovoljno, poslednjih 25 godina pokušava se i “ucevljenje” Toplodolske reke. Da nije bilo posvećenih žitelja, ekologa i kaluđerica manastira Sveti Đorđe, taj posao bi odavno bio gotov. Međutim nije, borba traje.

 

 

Da se razumemo, realizacija ovog poduhvata će sigurno povećati proizvodnju struje i ostvarivanje dobrobiti, međutim to će sigurno značiti i ubistvo prirode kakvu poznajemo na Staroj planini. Time će se ubiti srpski Kolorado. Nažalost, dobrobit i boljitak se danas često mere isključivo debljinom sopstvenih novčanika dok se zaboravlja da prirodna bogatstva nismo nasledili od očeva već smo ih pozajmili od svoje dece.

 

 

Navikli smo da se u našoj zemlji važne stvari rade bez mnogo strateškog planiranja, bez kompromisnih dogovora, bez učešća javnosti u tim dogovorima. Navikli smo da se sve rešava prelamanjem odluka preko kolena i to nakon dogovora iza zatvorenih vrata. I kao što u svakoj neravnopravnoj borbi biva, „Davidov“ glas se ne čuje. Prava je šteta, jer neće se sve greške resetovati posle nekih budućih izbora. Neke rane nikad ne zarastu, neke odluke su zaista istorijske i konačne. Zar nije bilo moguće proizvoditi električnu struju, a ne ubiti tako lepu, bogatu i bitnu prirodu? Zar nije bilo moguće koristiti obnovljive izvore energije, vetrenjače, solarne ploče i enormne turističke potencijale?

 

Foto: FB Odbranimo Toplodolsku reku – Molitva za spas

Siguran sam da je to sve bilo moguće, ali da se neko nije potrudio dovoljno, da nije imao strpljenja da sasluša sve zainteresovane strane kojih se ovo tiče. Mi koji volimo prirodu, koji je smatramo nužnim delom sopstvene zaostavštine koju će naslediti naša deca, smatramo da neke stvari ipak ne mogu da se plate novcem. Sigurni smo da nije u redu da se čitav jedan ekosistem strpa u cev zbog nekoliko megavati struje. Insistiramo na tome da se ne ubija kanjon Toplodolske reke.

 

Foto: Snežana Lazić

Ne treba klonuti duhom, jer šansa za pobedom još uvek postoji. Treba se ugledati na grupu građana iz Prijepolja koji su zajedništvom, ljubavlju i istrajnošću odbijali napade i na kraju, uspeli da sačuvaju Lim. Mnogo plemenitih stvari se može uraditi ukoliko se rade iz ljubavi, iz srca. Danas srce kuca za kanjon Toplodolske reke.

 

Zaprati Nenad Nesic:

Poslednji članci od

9 Responses

  1. Sasa

    Samo jedna stvar nije tacna u ovom tekstu, a to je da se Toplodolakoj reci preti zbog nedostatka vode. To apsolutno nije tacno, u jezeru ima dovoljno vode, cak se u proteklim godinama desavalo da se proizvede manje struje nego sto bi moglo u odnosu na kolicinu vode u aumulaciji.

  2. Владимир

    Браво за овакав диван текст писан из душе и фотографије које плене, изазивају дивљење али и обавезу сваког ко их види да се укључи у ову, како и сам кажеш “неравноправну борбу” Давида и Голијата. Свака част за све уложене напоре, сваки дан посвећен тој борби која је наша света дужност према Богу, према мајци природи која нас је тамо одгајила и подигла на тим рајским просторима девичанске лепоте, према будућим генерацијама које тек треба да дођу и открију праве вредности и богатства природе.Ми смо ти који требамо научити те младе генерације како да се односе према природи и чувају све њене благодети и вредности, да је поштују, воле и чувају.Ако их томе научимо, она ће им вишеструко вратити.Не треба да нас чуде они којима је новац у животу најважнији и који чине ова безбожна дела скрнавећи нешто што је ту вековима живело и опстајало.Они незнају колико су бедни и малени.Новцем не могу да плате да живе 1000 година. Живот прохуји као трен и на крају морате да се се окренете да видите шта сте иза себе оставили.

  3. Vjekoslav sa Jadovnika

    Bravo Nenade, samo naprijed. Ovo je jedan od dobrih načina kako se čuva priroda bez primene posebnih mera jer kada do toga dodje obično bude kasno, nekako mu dodje ko čovek posle operacije, bude zdrav ali ipak nije to to. No da ne filozofiram već da kažem samo SVAKA ČAST. Ne obaziri se na pojedince i komentare koji nisu u duhu ovog teksta ali moramo i takve da imamo i da ih trpimo. I još samo ovo NEMAŠ GREŠKE u tekstu ama baš niti jedne jer jednom kad se naruši priroda i čitav sistem života na nekom području tu više nema onog što je bilo. Količina vode i slično je priča za laku noć za neupućene ali kao što rekoh NISMO SVI ISTI, Jer nije Toplodolska rijeka NIjagara iza koje stoji svijet i koji je dovoljno moćan da njome upravlja pa pojačava količinu vode kada su turisti tu a kada nisu onda pune veliku akumulaciju. Moje poreklo je sa planine Jadovnik iz koga u svoj tok kreće 5 rijeka veličine rijeke koju si opisao. Lično meni se ovaj predeo i sama rijeka svidjela kada sam trčao ultramaraton na Staroj planini i na nekom 70 km je bila tačno tu pored rijeke kontrolna tačka i tako umornog su me te boje “vratile u život”. PODRŠKA I POHVALE SA JADOVNIKA ZA TEBE I TVOJ RAD jer nadji mi 100 ljudi u Srbiji koji rade kao ti što radiš, trošiš svoj novac da bi prikazo Srbiji i šire šta ima naša Srbija. Nerazumiju to oni koji to ne rade….

    • Nenad Nesic

      Vjekoslave, hvala puno. Drago mi je da još postoje ljudi kojima je stalo do prirode i životne sredine, a ti si svakako jedan od najvećih boraca za njihovo očuvanje. Tačno znam o čemu pričaš, dovoljno je samo jednom da vidiš ovaj kanjon i da ti se odmah uvuče pod kožu. Greh je takvu lepotu uništiti. Pozdrav za Jadovnik, svako dobro!

  4. Ivan Vasev

    Svaka Čast. Predivan kraj odakle su i moji koreni.
    Molim te me stavi na listu kada šalješ vesti o Staroj Planini, vecito zanemarenom BISERU Srbije.
    Pozdrav iz Perta, Australija

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.